Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-601/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja A.C.R d.o.o., P. OIB: …, koga zastupa direktor
D.R., a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D.H. L.Š. i A.Č., S.B. protiv
tuženika M.P. vlasnika S.S.I.N.P .iz P., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom
društvu B. I .N. d.o.o., Z. radi isplate, odlučujući o žalbi
tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Povrv-128/2018-19 od 21.
veljače 2019., 24. kolovoza 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika M.P., vlasnika S.S.I.N.P.kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Povrv-
128/2018-19 od 21. veljače 2019.:

- u toč. I. izreke u dijelu kojim se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika A.B. iz P., poslovni broj Ovrv-1207/2018 od 13. lipnja 2018.
djelomično održava na snazi i to na iznos glavnog duga u iznosu od 17.315,91 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od 136,00 kn od 24. studenog 2017. na
iznos od 11.750,87 kn od dana 21. rujna 2017. na iznos od 867,50 kn od dana 11. srpnja 2017.
na iznos od 2.400,48 kn od dana 2. srpnja 2017. na iznos od 144,38 kn od dana 12. travnja

2017., na iznos od 136,00 kn od dana 25. ožujka 2017. i na iznos od 1,880,68 kn od dana 19.
studenog 2016. pa sve do isplate, a sve uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
određenim na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a sve to u roku od 8
dana i

- u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku M.P., vlasniku S.S.I.P.P. OIB …, da tužitelju A.C.R. d.o.o. P., OIB …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od

7.463,93 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Poslovni broj: 6 Gž-601/2019-2 2

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom je suđeno:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.B. iz P.,
poslovni broj Ovrv-1207/2018 od 13. lipnja 2018. djelomično se održava na snazi i to na
iznos glavnog duga u iznosu od 17.315,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje
teku na iznos od 136,00 kn od 24. studenog 2017. na iznos od 11.750,87 kn od dana 21. rujna

2017. na iznos od 867,50 kn od dana 11. srpnja 2017. na iznos od 2.400,48 kn od dana 2.
srpnja 2017. na iznos od 144,38 kn od dana 12. travnja 2017. , na iznos od 136,00 kn od dana

25. ožujka 2017. i na iznos od 1,880,68 kn od dana 19. studenog 2016. pa sve do isplate, a sve
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godinu
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 % poena, a sve to u roku od 8 dana.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.B. poslovni broj Ovrv-1207/2018 od 13. lipnja 2018. za iznos od 312,30 kuna.

II. Nalaže se tuženiku M.P., vlasniku S.S.I.P.,P.OIB …, da tužitelju A.C.R.d.o.o. P., OIB
…, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.463,93 kn u roku od 15 dana
pod prijetnjom ovrhe. S preostalim zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka
tužitelj se kao s neosnovanim odbija.“

Protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu toč. I. i toč. II. izreke, tuženik je izjavio
žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je obrazloženje
presude nepotpuno, nerazumljivo i iz njega ne proizlazi osnovanost pobijane odluke. Sud
utvrđuje činjenično stanje isključivo na iskazu stranaka i saslušavanjem svjedoka, što je
potpuno pogrešno s obzirom na prigovore tuženika da materijal–rezervni dijelovi navedeni u
spornim računima nisu ugrađeni u njegova vozila. Ako je sporna ugradnja dijelova, sporan je i
obavljeni rad–fakturirane usluge. Neosnovano je tvrditi da je tuženik preuzeo vozila sa servisa
i da nakon pregleda nije dao prigovor tužitelju. Tuženik je osoba koja nema stručna znanja i
mogućnosti da izvrši pregled ugrađenih dijelova i obavljenog rada. Takve nedostatke mogao
je utvrditi jedino nakon upotrebe stvari i proteka određenog vremena u kojemu je vozilo
svakodnevno upotrebljavano, nakon kojega je uputio prigovore vlasniku servisa i promijenio
servisera. Sud je morao prihvatiti dokazni prijedlog vještačenja vozila, a činjenica da jedno
vozilo nije u posjedu tužitelja ne znači da se taj dokaz nije mogao izvesti. Drugo vozilo se
nalazi u njegovom posjedu i nije bilo zapreka za izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost
ugrađenih dijelova i izvedenih radova. Odbijanjem prijedloga za izvođenjem tog dokaza
povrijeđeno je njegovo pravo na pravično suđenje i pravila o teretu dokazivanja u parnici.
Predlaže usvajanje žalbe, ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta
prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Poslovni broj: 6 Gž-601/2019-2 3

Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni
tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer
presuda u pobijanom dijelu nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, o odlučnim
činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju
isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika te se presuda može
ispitati.

Tuženik prigovara da je odbijanjem izvođenja dokaza prometnim vještačenjem na
okolnost izvedenih radova i ugrađenih rezervnih dijelova na vozilu tuženika marke Jeep,
prvostupanjski sud povrijedio pravila o teretu dokazivanja, dakle počinio bitnu povredu
postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, prije svega saslušanjem direktora
tužitelja i svjedoka D.K., utvrdio da su svi radovi prema spornom računu broj
1881/M/7 od 13. rujna 2017. izvršeni i da su ugrađeni dijelovi koji se navode u računu pa je
odbio prijedlog za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem, čime nije počinio navedenu
relativno bitnu povredu postupka na koju upire žalba tuženika.

Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4.,

8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.
Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.315,91 kn na ime popravka tuženikovih vozila u tužiteljevom servisu.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj na vozilima
tuženika, C.B. i J. izvršio radove i ugradio rezervne dijelove koji su
navedeni u osporenim računima, da tuženik nije tužitelju platio ispostavljene račune za
izvršenu uslugu popravka njegovih automobila, osim računa od 11. studenoga 2016. koji je
djelomično podmiren kompenzacijom, slijedom čega održava na snazi platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.B. iz P., broj Ovrv-1207/2018 od 13. lipnja

2018. za glavni dug u iznosu od 17.315,91 kn s kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do
isplate.

Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio
tražbinu tužitelja u cijelosti navodeći da ta tražbina ne postoji. Na pripremnom ročištu 17.
listopada 2018. tuženik navodi da tužitelju ne duguje ništa, nego je tužitelj dužan njemu iznos
od 20.000,00 kn budući je tužitelju ugrađivao stolariju i kompenzirao račune, da je tužitelju
vratio dva računa i to račun broj 1881 od 13. rujna 2017. i račun broj 2562 od 11. studenoga

2016. budući je smatrao da radovi na vozilima nisu izvedeni prema tim računima, dok su
ostali računi tužitelja plaćeni kompenzacijom.

U podnesku od 5. studenoga 2018. tuženik je osporio djelomično navedena dva računa
po pojedinim stavkama, i to račun broj 2562/M1/7 od 11. studenoga 2016. u stavci 7.
Hladnjak klime B., stavci 14. Cijev klime, stavci 25. Servo pumpa s posudom – pol,
stavci 26. Kontrola i punjenje klima uređaja i stavci 28. Karoserijski rad, dok je u računu broj

Poslovni broj: 6 Gž-601/2019-2 4

1881/M1/7 od 13. rujna 2017. osporio stavku 42. Kočioni cilindar, stavku 43. Posuda ulja,
stavku 44. Cijev kočnice spojna i stavku 48. Mehaničarski rad 4-6, ističući da je oba računa
vratio tužitelju odnijevši ih osobno u tužiteljev servis.

U iskazu na ročištu 24. siječnja 2019. tuženik navodi da je od 2012. do 2016. svoja
vozila i vozila u vlasništvu obrta dovozio u servis i na popravke kod tužitelja, nekada je (za
veće radove na automobilu), a nekada i ne bi potpisao radni nalog, račune je nakon 2-3 dana
od završetka popravka dobivao poštom, ni na koji način nije pisano prigovarao radovima koji
su bili na automobilima izvedeni niti na izdane račune, nikada nije protiv tužitelja vodio
postupke zato što nisu izvedeni radovi popravka, već bi došao kod D.R. s računima,
tražio da se račun stornira i da se izda novi račun s radovima koji su izvedeni.

S druge strane, direktor tužitelja D.R. u iskazu je naveo da je u zadnjih desetak
godina tuženik 4 ili 5 puta godišnje dovozio automobile radi servisa i izmjene guma i žarulja,
da su za izdane račune iz postupka radovi na vozilima tuženika izvršeni, da ni za jedan račun
nakon što je izdan i izvršene radove prema tim računima tuženik nije prigovarao da radovi
nisu izvršeni ili da dijelovi nisu u automobil ugrađeni, da je praksa kod tužitelja da se sačini
radni nalog po onome što vlasniku vozila na njemu treba napraviti, nakon pregleda
automobila stranku se obavijesti o onome što je potrebno popraviti i zatraži se njezina
suglasnost, da je tako tuženik bio kontaktiran jer je trebalo promijeniti kompresor, na što on
nije pristao jer to košta 1.000,00 EUR, da na izdane račune tuženik nije prigovarao ni usmeno
ni pismeno i da niti u jednom trenutku niti nakon što su automobili na kojima su rađeni
popravci bili preuzeti niti neko vrijeme nakon preuzimanja nije bilo nikakvih prigovora na
izvedene radove ni na visinu izdanih računa.

Prvostupanjski sud u većem dijelu nije prihvatio iskaz tuženika ocjenjujući ga
nevjerodostojnim i kontradiktornim, jer je tuženik naveo da je svoja vozila dovozio kod
tuženika radi popravaka od 2012. do 2016., iako je priznao tražbinu tužitelja za izvršene
usluge prema računima koji su izdani sve do studenoga 2017. te je u iskazu osporio da su
izvršeni radovi po računu broj 1181/M1/7 za kočioni cilindar, posudu ulja, cijev kočnice
spojna i mehaničarski rad, da bi naveo i to da je u vozilo ugrađen kočioni cilindar, posuda ulja
i cijev kočnice, ali je kod kretanja iscurilo ulje.

Kad se uzme u obzir nekonzistentno izlaganje tuženika, koji je tijekom postupka
najprije osporio tražbinu tužitelja u cijelosti, tvrdio da je smatrao da radovi na vozilima nisu
izvedeni prema tim računima, dok su ostali računi tužitelja plaćeni kompenzacijom, zatim je
tek u podnesku od 5. studenoga 2018. djelomično osporio pojedine stavke u dva računa (račun
broj 2562/M1/7 i račun broj 1881/M1/7) te imajući u vidu vjerodostojne iskaze direktora
tužitelja i svjedoka D.K., iz kojih proizlazi da tuženik nije ni usmeno ni pisanim
putem reklamirao izvedene radove i ugrađene dijelove, osnovano je prvostupanjski sud
utvrdio da je tužitelj izvršio popravke vozila tuženika te ugradio rezervne dijelove kako je to i
navedeno u spornim računima, koji ih nije platio, osim što je račun broj 2562/M1/7
djelomično plaćen kompenzacijom u iznosu od 13.563,54 kn, kao što nije ni zatražio od
tužitelja da snizi naknadu za obavljene radove i ugrađene dijelove, niti tražio štetu ili raskid
ugovora, koji po svom sadržaju predstavljaju ugovore o djelu iz čl. 590. i dr. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) za
izvršene radove te ugovore o kupoprodaji iz odredbe čl. 376. st. 1. ZOO za rezervne dijelove.

Poslovni broj: 6 Gž-601/2019-2 5

Prema odredbi čl. 590. ZOO, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni
posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i
slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO, ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se
obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Što se tiče tvrdi tuženika da nema stručna znanja i mogućnosti da izvrši pregled
ugrađenih dijelova i obavljenog rada, da je takve nedostatke mogao utvrditi jedino nakon
upotrebe stvari i proteka određenog vremena u kojemu je vozilo svakodnevno upotrebljavano
te da je neosnovano tvrditi da je preuzeo vozila sa servisa i da nakon pregleda nije dao
prigovor tužitelju, valja istaći da je i običnim pregledom vozila nakon popravka mogao uočiti
da u vozilo Citroen Berlingo nisu ugrađeni novi dijelovi kao što su hladnjak klime, cijev
klime i servo pumpa s posudom ili kočioni cilindar u vozilu JEEP CJ-4, dakle bio je dužan
postupiti u smislu odredbe čl. 604. st. 1. ZOO i o nađenim nedostacima obavijestiti tužitelja
(izvođača).

Kako tuženik nije pravovremeno reklamirao izvedene radove i ugrađene rezervne
dijelove, već je tek u podnesku od 5. studenoga 2018. djelomično osporio pojedine stavke u
dva računa, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 376. st. 1. i čl.

590. ZOO), time što je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika A.B. iz P., broj Ovrv-1207/2018 od 15. lipnja 2018. za iznos glavnog
duga od 17.315,91 kn s kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate.

Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod odluke o troškovima postupka (čl.

154. st. 3. i čl. 155. ZPP), time što je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak
parničnog postupka u iznosu od 7.463,93 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao
neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu toč. I i II izreke, tj.
odlučiti kao u izreci ove presude.

U nepobijanom dijelu u toč. I izreke, kojim je ukinut platni nalog za iznos od 312,30
kn i u toč. II izreke kojim je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom
parničnog troška, ista presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 24. kolovoza 2020.

Sudac

Igor Delin

Broj zapisa: 17898-74573

Kontrolni broj: 0d5d1-ec6f1-107c6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IGOR DELIN, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.