Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 390/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 390/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2020. broj Kv I-150/2019., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba osuđenika V. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2020. broj Kv I-150/2019. odbijen je zahtjev osuđenika V. V. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-272/2016. od 16. veljače 2017., kojom je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju osam godina i dva mjeseca zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i dr.

 

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio osuđenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ali bez konkretnog prijedloga.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima žalbe treba reći da smrt majke i brata te pogoršano zdravstveno stanje očuha osuđenika, kao i briga i skrb o bolesnom očuhu i supruzi i djeci pokojnog brata, iako nove okolnosti, nisu takvog značaja da bi, uz sve okolnosti koje je sud već cijenio prilikom odmjeravanja kazne, dovele do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

Naime, brigu o očuhu i supruzi pokojnog brata te njihovoj malodobnoj djeci mogu voditi i osuđenikova polubraća i polusestra, a u slučaju loših međuljudskih odnosa u obitelji, na što se u žalbi poziva osuđenik, te osobe mogu zatražiti pomoć nadležnih institucija poput nadležnog centra za socijalnu skrb.

 

Slijedom iznijetoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz zakonske osnove sadržane u članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Stoga je trebalo odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu