- 1 -              I Kž 460/2020-4

Broj: I Kž 460/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. Ć., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. srpnja 2020. broj Ik I-367/2020-10, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba zatvorenika M. Ć. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) odbijen kao neosnovan prijedlog zatvorenika (M. Ć.) za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žalbu i dopunu žalbe je osobno podnio zatvorenik M. Ć., a iz sadržaja je vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se dade prilika prihvaćanjem njegovog prijedloga.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 20. kolovoza 2020. broj KŽ-DO-986/2020.

Žalba nije osnovana.

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. Ć. ocjenjujući da do sada izdržanom kaznom zatvora nije postignuta svrha kažnjavanja na način da bi se zatvorenik uključio u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir raniju višestruku osuđivanost, loše ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora zbog čega je višestruko stegovno kažnjavan, ocjenu "ne zadovoljava" njegovog programa izdržavanja kazne zatvora, tešku dostupnost bilo kakvom tretmanskom radu, izostanak odobrenja izvankaznioničkih pogodnosti i procjenu kriminalnog povrata kao vjerojatnog s obzirom na osobnost zatvorenika i vrstu kaznenih djela zbog kojih izdržava kaznu zatvora.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim pozitivnim okolnostima (namjera boravka u udruzi "Pet plus" te nakana zasnivanja obitelji i zapošljavanja), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika M. Ć. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11.

Na takav stav ovog suda, nisu od utjecaja žalbeni navodi zatvorenika. Naime, isti navodi da kaznionica nije radila na njegovoj resocijalizaciji, da se ondje priviknuo na "suboxone" i da se ne liječi njegova ovisnost; da je prepušten sam sebi; da kaznionica manipulira ocjenama razine uspješnosti izdržavanja kazne zatvora; da si je osigurao smještaj u komuni "Pet plus" s namjerom rješavanja problema ovisnosti; da se ne misli više baviti kriminalom; da se namjerava zaposliti i zasnovati obitelj; da ima tetu koja mu pruža podršku i koja ga je posjetila; da se namjerava školovati i baviti poviješću za što nije dobio podršku u kaznionici, a da je lažno prikazan u izvješću; da je priznao kaznena djela i pokajao se; da je samokritičan u vezi svoje ovisnosti, kao i da mu je potrebna pomoć u resocijalizaciji koju očekuje dobiti u komuni "Pet plus". Nadalje, zatvorenik ističe i da je prvostupanjski sud bio pristran prilikom odlučivanja o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust, da je u izvješću Kaznionice u G. navedeno puno neistina o njemu i da je već izdržao veliki dio zatvorske kazne. Priložena su rješenja Centra za socijalnu skrb S. o zahtjevima zatvorenika za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Sve okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon eventualnog ranijeg puštanja s izdržavanja zatvorske kazne. Naime, Kaznionica u G., kao institucija koja ima najbolji uvid u rezultate izdržavanja kazne, mišljenja je da kod zatvorenika M. Ć. postoji vjerojatnost recidiva s obzirom na obilježja osobnosti zatvorenika i da je upitan postpenalni prihvat. Osim toga, zatvorenik u svojoj žalbi sam ističe da do sada nije postignuta njegova resocijalizacija (za što krivi kaznionicu) pa se kod takvog stanja stvari ne može smatrati da je dosadašnje izdržavanje kazne zatvora na način da je u cijelosti ostvarilo svoju specijalno-preventivnu svrhu.

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.