- 1 -              I Kž 420/2020-4

Broj: I Kž 420/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. P., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 26. lipnja 2020. broj Ik I-377/2020-10, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba zatvorenika K. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici je odbijen kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. P.

Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio zatvorenik, a iz njezinog sadržaja je vidljivo da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 28. srpnja 2020. broj KŽ-DO-898/2020.

Žalba nije osnovana.

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-19.), koji se sada primjenjuje, je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.-19.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. P. ocjenjujući da do sada izdržanom kaznom zatvora nije postignuta svrha kažnjavanja. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir da je zatvorenikova uspješnost pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena razinom – "zadovoljava", zatim mišljenje da je zatvorenikovo žaljenje zbog kaznenog djela na sjednici vijeća izraženo sa ciljem postizanja pozitivne odluke o prijedlogu i da se ne odnosi na žrtve kaznenih djela, a da je vjerojatnost kriminalnog recidiva procijenjena visokom od strane Zatvora u Z.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje su svakako pozitivne (izostanak stegovnih prijestupa, priznanje kaznenih djela i osiguran postpenalni prihvat kod brata), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika K. P. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11.-19.

Na takav stav ovog suda, nisu od utjecaja žalbeni navodi zatvorenika. Naime, isti smatra da su ostvareni uvjeti za njegovo uvjetno puštanje na slobodu jer tijekom izdržavanja kazne nije imao nikakvih problema, stegovnih mjera, a niti sukoba te se pridržava kućnog reda. Nadalje ističe da je probacijski ured utvrdio da ima postpenalni prihvat i da bivša supruga ne osjeća strah za sebe i djecu. Također navodi da je bivšoj supruzi prepustio samostalnu skrb za njihovu djecu u namjeri da joj olakša tu skrb tijekom njegovog boravka u zatvoru (o čemu je uz žalbu priložio isprave), iako nakon izdržavanja kazne namjerava aktivno sudjelovati u brizi i odgoju djece zbog čega će prihvatiti jedino prijevoznički posao koji ne podrazumijeva daleka putovanja, kao i da namjerava nastaviti s plaćanjem alimentacije. Na kraju dodaje da osobe oštećene kaznenim djelima, zbog kojih izdržava predmetnu kaznu, nisu ni na koji način ugrožene s njegove strane jer ih ne namjerava kontaktirati.

Sve okolnosti istaknute u žalbi idu u prilog zatvoreniku, no u svojoj ukupnosti nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja pod pretpostavkom ranijeg puštanja na slobodu. Naime, Zatvor u Z., kao institucija koja ima najbolji uvid u rezultate izdržavanja kazne, mišljenja je da kod zatvorenika K. P. nije došlo do većeg tretmanskog napretka i da postoji visoka vjerojatnost kriminalnog povrata u odnosu na kaznena djela s elementima nasilja s obzirom na prethodnu osuđivanost i sklonost nasilničkom ponašanju kao njegovom prihvaćenom modelu funkcioniranja. U prilog tome su i podaci iz kaznene evidencije (list 18. spisa) prema kojima je osuđenik prije predmetne jedinstvene kazne zatvora u trajanju 11 mjeseci zbog kaznenih djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari, bio u dva navrata osuđivan na uvjetne osude zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela pokušaja prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11. Kod takvog stanja stvari se ne može s dovoljnom vjerojatnošću smatrati da je dosadašnje izdržavanje kazne zatvora u relevantnoj mjeri utjecalo na zatvorenika na način da je u cijelosti ostvarilo svoju specijalno-preventivnu svrhu pa uzimajući u obzir i tegobe svojstvene za boravak u zatvoru i za koje zatvorenik navodi da mu predstavljaju motivaciju da se ubuduće kloni kršenja zakona.

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.