- 1 -              II Kž 345/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 345/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 117/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 22. srpnja 2020. broj Kov-13/2020-10, o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog M. Š. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11., okrivljenom M. Š. je, na temelju čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. u vezi čl. 99. st. 4. i 5. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljena primjena mjera opreza, i to zabrana približavanja žrtvi A. R. na adresi ..., na udaljenost ne manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja bilo kakve veze sa žrtvom A. R. putem telefona, društvenih mreža ili mobitela s kojim ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne veze niti žrtvu smije uznemiravati. Nadalje je navedeno da, na temelju čl. 98. st. 6. ZKP/08., naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, time da će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/08. određeno je da mjere opreza izvršava PU Sisačko-moslavačka, PP S., a na temelju čl. 98. st. 1. ZKP/08. okrivljeni M. Š. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. Š. po branitelju, odvjetniku V. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se izrečene mjere opreza ukinu u cijelosti ili da se mjera opreza zabrane približavanja žrtvi A. R. na udaljenost ne manju od 100 metara ispod koje se žalitelj ne smije približiti istome "ne odnosi na svakodnevno i svakonoćno korištenje od strane žalitelja nekretnine upisane u k.o. B., upisane kao kčbr. ..."

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., okrivljenik ističe da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni koji su navedeni nejasni, zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati. Konkretizirajući ove žalbene navode, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud propustio navesti koje su to osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na njegovoj strani. Nadalje, da su nejasni razlozi u dijelu pobijanog rješenja u kojemu je određena udaljenost ispod koje se on ne smije približiti oštećeniku budući da je prvostupanjski sud odredio da ta udaljenost ne bude manja od 100 metara iako u prijedlogu optužbe nije predložena bilo kakva udaljenost.

 

Protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, naveo jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu tih mjera kao mjera blažih od istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Potom je također pravilno zaključio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4. i 5. ZKP/08., a svoju odluku je i u tom dijelu obrazložio jasnim i, doduše, šturim, ali dostatnim razlozima.

 

Što se tiče žalbene tvrdnje okrivljenika da je nejasno zašto je prvostupanjski sud u odnosu na mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08. odredio udaljenost ne manju od 100 metara iako u prijedlogu optužbe nije predložena nikakva udaljenost, treba reći da je riječ o zakonskoj obvezi suda bez obzira na to predloži li ovlašteni tužitelj određenu udaljenost ili ne. Naime, odredbom čl. 99. st. 4. ZKP/08. propisano je da će u rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja određenoj osobi nadležno tijelo odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi. Osim toga, i rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Sisku broj Kir-110/2020 od 18. veljače 2020., kojim su okrivljeniku određene ove mjere opreza i kasnijim rješenjima sutkinje istrage istoga suda broj Kir-188/2020 od 14. travnja 2020. i broj Kir-314/2020 od 29. lipnja 2020., kojim su mu iste produljene, je u odnosu na mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08. određena jednaka udaljenost ispod koje je okrivljeniku zabranjeno približavati se žrtvi, odnosno udaljenost ne manja od 100 metara.

 

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvaren nijedan vid bitne postupovne povrede na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Podignutom optužnicom okrivljenik se tereti za kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11. na način da je na ulici ispred njegove kuće, tijekom prepirke sa svojim susjedom A. R., a u nakani da ga liši života, mesarskim nožem dužine oštrice 13 cm zamahivao prema njegovom vratu i prsima govoreći da će mu rasporiti drob i odsjeći glavu, zbog čega je ovaj uzmicao unatrag i podigao ruku kako bi se obranio, pri čemu mu je oštricom noža nanio ogrebotinu i oguljotinu desne ruke i ubo ga u prsište nanijevši mu ubodnu ranu lijeve strane prsnog koša u području rebrenog luka, koje ozljede su lake naravi, time da u svojoj prethodno navedenoj nakani nije uspio jer se žrtva uzmicanjem unatrag i podignutim rukama uspjela obraniti, a nakon što je supruga A. R. vikala da je zvala policiju, okrivljenik se udaljio s mjesta događaja.

 

Kada se uz postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio ovo kazneno djelo, koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, što sve je detaljno izloženo u obrazloženju pobijanog rješenja, uzme u obzir da i iz obrane okrivljenika i iz iskaza žrtve A. R. proizlazi da je riječ o prvim susjedima čiji su međusobni odnosi već duže vrijeme poremećeni, zatim da je, prema iskazu žrtve A. R., do ovog napada okrivljenika na njega došlo bez pravog razloga ili povoda te da je on zbog inkriminiranog događaja jako potresen, time da inače boluje od PTSP, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da izloženo upućuje na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo odnosno dovršiti započeto kazneno djelo ili počiniti neko teže kazneno djelo na štetu iste žrtve. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Stoga nije osnovan žalbeni prigovor okrivljenika da okolnosti koje se odnose na poremećene međusobne odnose njega i žrtve nisu one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju opasnosti da bi okrivljenik pokušao novo kazneno djelo na štetu iste žrtve ili da bi mogao dovršiti kazneno djelo za koje se tereti.

 

Imajući, nadalje, u vidu odredbu čl. 95. st. 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom te uzevši u obzir da je okrivljeni M. Š. neosuđivana osoba u dobi od ... godina, prvostupanjski sud je potom pravilno zaključio da se svrha primjene istražnozatvorske mjere iz prethodno citirane osnove učinkovito može ostvariti i primjenom mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08. Stoga su, i prema ocjeni ovoga suda, okrivljeniku pravilno i na zakonu osnovano produljene u izreci pobijanog rješenja navedene mjere opreza, time da je okrivljenik i upozoren da će mu iste u slučaju nepridržavanja biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Okrivljenik u svojoj žalbi nadalje ističe da je u žalbi koju je podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda broj Kir-188/2020 kojim su mu produljene iste ove mjere opreza detaljno obrazložio zašto iste smatra neosnovanima te da radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ukazuje da su sve tada navedene okolnosti i razlozi sastavni dio i ove žalbe.

 

Navedeno se, međutim, ne može prihvatiti. Naime, osim što je o toj žalbi već pravomoćno odlučeno (rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku broj Kv II-85/20-3, Kir-188/20 od 28. travnja 2020.), ista je podnesena protiv rješenja suca istrage prvostupanjskog suda kojim su okrivljeniku produljene mjere opreza kao zamjena za istražnozatvorsku mjeru iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08., dok je osnova produljenja tih mjera ovdje pobijanim rješenjem njihova zamjena za mjeru istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim tvrdnjama okrivljenika da se pridržavao izrečenih mjera opreza te da ih nikada ni na koji način nije ni pokušao kršiti. Te okolnosti, naime, samo potvrđuju da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.

 

Kako, dakle, žalbom okrivljenog M. Š. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2020.