- 1 -              II Kž 344/2020-4

Broj: II Kž 344/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 29. srpnja 2020. broj Kov-20/20 o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog M. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka kojom je optuženi M. T. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žali se optuženi M. T. po branitelju, odvjetniku D. B. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i optuženika odmah pustiti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Žalbom se ističe da ranija osuđivanost za kazneno djelo različito od onoga zbog kojeg je proglašen krivim u ovom postupku ne može sama po sebi neizostavno navoditi na zaključak da postoji bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Dalje se navodi da je motiv za počinjenje aktualnog kaznenog djela bio, prema obrani optuženika, pribavljanje novca za vraćanje duga, koji dug je i vraćen novcem koji je predmet kaznenog djela, zbog čega optuženik više nema poticaja da bi činio novo, slično kazneno djelo.

Međutim, bez obzira koji je bio povod za činjenje kaznenog zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim u ovom postupku, ovaj sud se slaže sa stavom pobijanog rješenja da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela, koja opasnost je i dalje realna te predvidiva. Naime, prema nepravomoćnoj presudi optuženik je proglašen krivim što je počinio kazneno djelo razbojništva u kvalificiranom obliku iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. na način da je maskiran ušao u kiosk, uz prijetnju nožem prodavačici iz ladice uzeo novac u iznosu od 2.370,00 kn i potom pobjegao. Prema izvatku iz kaznene evidencije s lista 58. spisa isti je osuđivan zbog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11. na uvjetnu osudu, koja mu je kasnije opozvana presudom Općinskog suda u Splitu od 20. travnja 2017. broj Kvm-7/17 te je određeno da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 10 mjeseci.

Dakle, optuženik je ovdje proglašen krivim zbog kaznenog djela težeg od onog zbog kojeg je ranije kažnjavan što upućuje na stajalište da njegovo kršenje zakona napreduje prema težim oblicima pa je neosnovan žalbeni navod koji relativizira njegovu raniju osuđivanost. Osim toga, psihijatrijska vještakinja je kod optuženika našla da je niskog frustrativnog praga, emocionalno nestabilan i sklon impulzivnom načinu reagiranja. Stoga su ranija osuđivanost i problemi u ponašanju optuženika takvi da bez sumnje navode na zaključak o njegovoj sklonosti činjenju kaznenih djela i neusklađenosti života s pravnim poretkom te nisu dovedeni u pitanje ranije citiranim žalbenim navodima.

Kao činjenice koje mu idu u prilog i koje dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke, optuženik u žalbi dalje ističe svoje nepovoljne obiteljske okolnosti jer mu je otac teški invalid, amputirane noge, o kojem se brine optuženik u vrijeme dok je njegova majka na poslu.

Međutim, niti ove okolnosti nisu takve da nadmašuju značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti, i dalje nadilaze one osobne i obiteljske interese koje optuženi M. T. navodi u žalbi.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.