- 1 -              II Kž 347/2020-4

Broj: II Kž 347/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 12. kolovoza 2020. broj Kov-11/20-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. B. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno da se preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Premda okrivljenik u uvodu žalbe kao žalbenu osnovu ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu ne konkretizira niti obrazlaže, već iz obrazloženja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., no pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., okrivljenik u žalbi ističe da nema financijskih problema ni dugova, da radi u obrtu J. V. te da ostvaruje prihod potreban za svoje svakodnevne potrebe, a i u svojstvu svjedoka ispitan J. V. da je naveo da se radi o dobrom radniku koji je sve zadane poslove uvijek korektno izvršavao. Ne osporava da je do sada u dva navrata osuđivan, no ističe da je, sagledavajući činjenicu da se oštećenici obratio riječima "Neću ti ništa, smiri se i ne boj se", jasno da se radi o osobi koja ne ispoljava nasilnički karakter.

Izloženim žalbenim navodima okrivljenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Riječ je, naime, o osobi koja je prema izvatku iz kaznene evidencije već u dva navrata osuđivana, i to zbog kaznenih djela imovinskog karaktera – teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. i prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koja su okrivljeniku izrečene uvjetne osude. Sada je osnovano sumnjiv da je za vrijeme provjeravanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2018. broj KMP-63/16, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare, počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. Ponovno je, dakle, riječ o imovinskom kaznenom djelu koje, osim toga, karakterizira i element primjene sile.

Uzevši u obzir da je prema navodima podignute optužnice okrivljenik osnovano sumnjiv da je kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. počinio uz uporabu velikog kuhinjskog noža koji je usmjerio prema oštećenici i njime stao mahati, naredivši joj da mu preda sav papirnati novac iz blagajne te je taj nož držao u ruci čitavo vrijeme, neprihvatljive su žalbene tvrdnje da se radi o osobi koja ne ispoljava nasilnički karakter. Opisano postupanje okrivljenika tempore criminis, naime, govori upravo suprotno.

Kada se uz sve izneseno uzme u obzir i to da je sam okrivljenik prilikom navođenja svojih osobnih podataka naveo da je lošeg imovnog stanja i bez imovine, dok iz njegove obrane proizlazi da se na inkriminirano postupanje odlučio zbog svoje loše financijske situacije, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani okrivljenog S. B. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem, kako istovrsnih, tako i drugih kaznenih djela. S obzirom na navedeno, neosnovane su i prethodno istaknute žalbene tvrdnje okrivljenika o tome da radom ostvaruje prihod koji mu je dostatan za njegove svakodnevne potrebe.

Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, okrivljeniku je i prema ocjeni ovoga suda pravilno i na zakonu osnovano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha, a to je otklanjanje iteracijske opasnosti, protivno stanovištu žalitelja, za sada ne može uspješno ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza.

Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni žalbena tvrdnja okrivljenika da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecalo u smislu osviještenosti toga da se u budućnosti kloni istog ili sličnog postupanja, a isto vrijedi i u odnosu na navode žalbe da jedini uzdržava svoje maloljetno dijete starosti ... godina te da živi u kućanstvu s bolesnom majkom o kojoj jedini skrbi.

Budući da žalba okrivljenog S. B. nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2020.