Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj 2 Kž-115/2020-7.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj 2 Kž-115/2020-7.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Soldo kao predsjednika vijeća, Slavena Vidmara kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao članice vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene V. K., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.)., odlučujući o žalbi optuženice po branitelju R.B. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru Poslovni broj 8 K-19/2018-81 od 13. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2020.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženice, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda poslovni broj: K- 349/2017-2 od 14. prosinca 2017.
Pobijanom presudom, optužena V. K. proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - pronevjerom, opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. KZ/11.
Za počinjeno kazneno djelo optužena V. K. je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci pa joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.) od optužene V. K. oduzeta je imovinska korist na slijedeći način:
I. Utvrđuje se da novčani iznos 3.000,00 kn (tritisućekuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženica stekla počinjenjem kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11.
II. Utvrđuje se da je novčani iznos 3.000,00 kn (tritisućekuna) imovina Republike Hrvatske.
III. Nalaženo je optuženoj V. K. da novčani iznos 3.000,00 kn (tritisućekuna) plati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., naloženo je optuženoj V. K. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.300,00 kn (tisućutristokuna), kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 942,00 kn (devetstočetrdesetdvije kune), sve to u roku 2 (dva) mjeseca.
Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela optuženica po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi od optužbe, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na žalba nije podnesen.
Postupajući prema odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještene optužene V. K. i županijskog državnog odvjetnika (članak 475. st. 4. ZKP/08.). Na sjednici je bio prisutan branitelj R. B. koji je ostao kod navoda žalbe, predložio je da se njegova žalba prihvati.
Žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana.
U pravu je optuženica kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1 točka 11. ZKP/08., budući u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a navedeni razlozi su potpuno nejasni. Optuženica u žalbi tvrdi da je nejasno od koga je optuženica preuzela novac, kako je optuženica sačinila konačni obračun i kako je neistinito prikazala stvarni prihod programa, nejasno je tereti li se nju za godišnji financijski izvještaj ili promet prodajnog mjesta. U pravu je optuženica da prvostupanjski sud u presudi obrazlaže da se ne može utvrditi točan broj djece koja su svakog dana u inkriminiranom razdoblju 2014., 2015., i 2016., godine sudjelovala u radionicama, ali se sa sigurnošću može utvrditi da ne može biti riječ o onom broju koji proizlazi iz položenog utrška. Dalje se obrazlaže, da kada se uzme da je cijena jedne radionice za jedno dijete i za jedan dan bila 30,00 kuna, tada bi iz položenog utrška proizlazilo da je svakog dana radionice pohađalo jedanaestoro djece i da ne bi bilo logično da baš na zadnji dan radionice, kada su djeca fotografirana radi javne objave, bude pedesetero djece kako je vidljivo na slici. U pravu je optuženica da obrazloženju presude nisu navedeni razlozi presude jer nema niti riječi iz kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica po završetku programa preuzela prikupljeni novac i sačinila konačni obračun, pri čemu je neistinito prikazala stvarni prihod programa i zadržala dio novaca tako da je za program Ljetnih geoloških škola sve kako se u presudi tvrdi da je:
1. od 25. kolovoza 2014. do 29. kolovoza 2014., neistinito prikazala prihod u iznosu od 1.680,00 kn i 30. kolovoza 2014. ga položila na blagajnu Muzeja,
2. od 24. kolovoza 2015. do 28. kolovoza 2015., neistinito prikazala prihod u iznosu od 1.620,00 kn i 28. kolovoza 2015. ga položila na blagajnu Muzeja i
3. od 22. kolovoza 2016. do 26. kolovoza 2016. neistinito prikazala prihod od 1.620,00 kn i položila ga na blagajnu Muzeja. Nejasno je iz čega je prvostupanjski sud izveo zaključak da je optuženica točno neutvrđeni iznos, ali svakako veći od 1.000,00 kuna svaki puta (ukupno veći od 3.000,00 kuna) i taj novac neovlašteno zadržala za sebe.
Paušalno utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženica zadržala za sebe svake godine najmanje 1.000,00 ne sadrži razloge iz čega je to prvostupanjski sud utvrdio. U obrazloženju presude nema niti rječi koji je iznos novca preuzela optuženica 2014., 2015., i 2016., pa da bi se zaključilo da je svaki puta za sebe zadržala namanje 1.000,00 kuna. Prvostupanjski sud obrazlaže da bi iz položenog utrška proizlazilo da je svakog dana radionice pohađalo jedanaestoro djece, ali ne obrazlaže koliko je to najmanje djece pohađalo radionicu za koje je plaćeno sudjelovanje na radionicama, pa je optuženici predan taj novac i tako joj je povjeren na radu iz čega bi se moglo zaključiti da je optuženica za sebe svaki puta zadržala namanje 1.000,00 kuna. Nema obrazloženja zašto se sud upušta u paušalnu procjenu količine protupravno zadržanog novca optuženice bez utvrđivanja koliko je ona to novca preuzela. Nejasno je, je li utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženica svake godine zadražala za sebe najmanje 1.000,00 kuna proizlašlo iz iskaza svjedokinje L. L. U., S. L. J. S., fotografije djece na radionici ili iz nečeg trećeg. Svjedokinja L. L. U. je iskazala da je novce prvi dan radionice u 2014. skupio S. L., a za ostale dane 2014., te za 2015. i 2016. J. S. Svjedok J. S. je iskazao da je prvog dana 2014. novce skupljao S. L. i poznato mu je da je taj dan skupio preko tri tisuće kuna, a S. L. je iskazao da se ne sjeća iznosa kojeg je sakupio ali ostavlja tu mogućnost. Prvostupanjski sud je imao zadaću utvrditi je li optuženica protupravno prisvojila povjeren joj novac, a ne s obzirom na poznate činjenice uplata izračunati za koliko je djece plaćeno sudjelovanje na radionicama. Tako je ostalo nejasno utvrđenje prvostupanjskog suda o iznosu protupravno prisvojenog novca optužene V. K. u najmanjem iznosu 1.000,00 kuna za 2014., 2015., i 2016. što je najmanje 3.000,00 kuna. Zbog toga je utvrđeno da prvostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama a izneseni razlozi su nejasni pa se zbog toga presuda i ne može ispitati. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
Isto tako u pravu je žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredabaka kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pročitao na raspravi 11. rujna 2019. (list spisa 511.) zapisnik o iskazu svjedokinje Lj. K. od 8. lipnja 2017. (list spisa 138-141), zapisnik o ispitivanju svjedokinje L. L. U. od 8. lipnja 2017. (list spisa 142-145), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. O. od 8. lipnja 2017. (list spisa 146-147), zapisnik o ispitivanju svjedoka J. S. od 9. lipnja 2017. (list 148-151), zapisnik o ispitivanju svjedoka E. V. od 9. lipnja 2017. (list spisa 152-154), bez suglasnosti stranaka i time počinio bitnu povredu kaznenog postupka. Navedeni zapisnici o ispitivanju svjedoka pročitani su bez suglasnosti stranaka, a kada su navedeni svjedoci ispitivani i sačinjeni navedeni zapisnici to nije učinjeno sukladno članku 402. stavak 2. ZKP/08., već pred državnim odvjetnikom bez pozivanja optuženice i njenog branitelja iz čega proizlazi da se radi se o nekonfrontiranim dokazima. Tako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju optuženica upire u žalbi jer je u tijeku rasprave prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Za napomenuti je da za čitanje ovih zapisnika s iskazima navedenih svjedoka nije bilo nikakve potrebe jer su navedeni svjedoci kasnije bili ispitivani na raspravi u prisutnosti stranaka.
Zbog svega naprijed iznesenog žalba optužene V. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka prihvaćena je kao osnovana pa je temeljem člank 483. stavak 1. ZKP/08. pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz navedenog razloga žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka za sada je bespredmetna.
U članku 487. stavak 4. ZKP/08 propisano je da kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda i dati uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.
U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze u cilju utvrđenja koji iznos novca je optuženica preuzela i koji iznos novca joj je tako bio povjeren, ili koji iznos novca je najmanje preuzela i koji najmanji iznos novca joj je tako bio povjeren. Neophodno je utvrditi je li, i ako je, koji je najmanji iznos novca optuženica protupravno zadržala za sebe koji joj je bio povjeren obzirom na poznate činjenice koji je novca 30. kolovoza 2014., 28. kolovoza 2015. i za 2016. godinu položila na blagajnu Muzeja. Ako je i dalje nedostupna bilo kakva vjerodostojna i relevantna financijska dokumentacija (izdani računi tzv. paragon blokovi s evidencijom sudjelovanja djece i uplatama), prvostupanjski sud treba utvrđivati količinu predanog novca ispitivanjem svjedoka roditelja koji su uplaćivali za sudjelovanje svoje djece na radionicama i pokušati doći do izdanih računa tzv. paragon blokova. Potom je potrebno utvrditi ispitivanjem svjedoka koji su optuženici predavali novac, je li količina predanog novca optuženici odgovarala izdanim računima tzv. paragon blokovima s evidencijom sudjelovanja djece, pa ako sud dođe do vjerodostojne i relevantne financijske dokumentacije po potrebi će se provesti i financijsko vještačenje. Nakon toga će prvostupanjski sud savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u svezi s ostalim dokazima donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
Slavonski Brod, 24. kolovoza 2020.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.