1                       Poslovni broj 2 Kž-165/2019-8.

 

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

 

                                                                                                                Poslovni broj 2 Kž-165/2019-8.

 

             

             

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                           

 

                         Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Soldo kao predsjednika vijeća, Slavena Vidmara kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao članice vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D.R., zbog kaznenog djela iz članka 181. stavak 1., 4. i 8. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika po branitelju M. Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 81 K-107/16 od 13. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e   

 

 

                               Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva i optuženika kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi D. R. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – nesvjesnim liječenjem iz članka 181. stavak 1., 4. i 8. KZ/11.

 

                            Za počinjeno kazneno djelo optuženi D. R. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

                            Na temelju odredbe članka 148. u vezi članka 145. stavak 2. točka 5. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje ZKP/08.), optuženi  D. R. je dužan platiti stvarni trošak za vještačenje i pristup vještaka na raspravu u ukupnom iznosu 23.669,00 kuna u roku petnaest dana od pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.

 

             Na temelju odredbe članka 148. u vezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. optuženi D.R. dužan je naknaditi nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika.

 

                            Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

                              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

                          Postupajući prema odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog optuženog D.R. i županijskog državnog odvjetnika (članak 475. st. 4. ZKP/08.). Na sjednici je bio prisutan branitelj M. Š. koji je ostao kod navoda žalbe, predložio je da se njegova  žalba prihvati, a žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru odbije.

 

                            Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

                            O žalbi optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

                            Nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjska presuda nema razloga u odnosu na odlučne činjenice, a razlozi koji su navedeni da su nejasni. Suprotno navodima žalbe da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje na temelju čega je utvrdio dva propusta optuženika za koja se tereti u vidu da nije promijenio lijek djetetu sumamed u penicilinski ili cefalosporinski antibiotik i da je propustio izvršiti medicinski premještaj djeteta na hospitalizaciju, prvostupanjski daje dostatne i razumljive razloge iz kojih izvedenih dokaza je utvrdio da je optuženik počinio tvrdnje činjeničnog opisa, a time i kazneno djelo nesavjesnog liječenja. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao svaki izvedeni dokaz, izvedene dokaze doveo u vezu s drugim dokazima i dao jasne razloge zašto jednim dokazima poklanja vjeru, a zašto drugim ne poklanja. Nadalje, suprotno tvrdnji žalbe da prvostupanjski sud neopravdano odluku o postojanju obilježja kaznenog djela temelji uglavnom na mišljenjima vještaka, prvostupanjski sud  utvrđenje i ocjenu postupanje optuženika, kao doktora medicine, za koje se tereti, opravdano temelji na nalazu i mišljenju vještaka Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta (dalje Odbor). Prvostupanjski sud je postupio u skladu s člankom 308. stavak 1. i člankom 315. stavak 1. ZKP/08., a  Odbor ima stručna znanja i vještine koje su neophodne za utvrđenje i ocjenu važnih činjenica. Konkretno, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja Odbora utvrdio da optuženik kao doktor medicine pogriješio kada nije promijenio lijek djetetu sumamed u penicilinski ili cefalosporinski antibiotik i da nije hospitalizirao dijete R. B. iako je za to imao indikacije. Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud utvrđenje počinjenja kaznenog djela zasniva na usporedbi postupanja optuženika kao doktora medicine u liječenju drugog pacijenata s dijagnozom šarlaha i da je to jedini dokaz. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja Odbora utvrdio liječničke pogreške optuženika i utvrdio je da su liječničke pogreške optuženika u uzročno posljedičnoj vezi s smrti djeteta R.B. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže da bi se hitnom hospitalizacijom 24 sata prije smrti djeteta i provođenjem pretraga utvrdila upala pluća i vjerojatno bi se spriječilo širenje upale pluća i nastanak septičkog šoka i tako bi postojale realne šanse da se spriječi smrtni ishod. Suprotno tvrdnji žalbe da su nejasni razlozi presude, prvostupanjski sud je izveo predložene i dostatne dokaze za utvrđenje činjeničnog stanja, na temelju tako izvedenih dokaza, izložio iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima. Prvostupanjski sud je dao pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika. Zbog navedenog nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i da presudu nije moguće ispitati.

 

 

            O žalbi optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

                            Nije u pravu je optuženik u žalbi kada tvrdi da on nije postupio suprotno pravilima medicinske struke i da nije bilo indikacija za hospitalizaciju djeteta R.B., jer da on na pregledu djeteta R.B., nije vidio da je koža djeteta blijedoplave boje, da su mu usne i nokti modre boje i da postoje simptomi, posebno respiratorne smetnje, unatoč terapiji sumamedom koji su ukazivali na pogoršanje zdravstvenog stanja. Prvostupanjski sud je utvrdio da suprotno navedenoj tvrdnji optuženika, stoje iskazi svjedokinje M.B., majke djeteta R. B. i M. B., bake djeteta. One su suglasno iskazale, da je majka M. B. optuženiku na pregledu djeteta kao doktoru rekla da dijete zbog šarlaha dva dana pije sumamed, da je dijete dva dana povraćalo, da se dijete tuži da ne može hodati, da ga boli tijelo i da ga je stric zbog toga nosio od auta do ordinacije. Ona i njena svekrva svjedokinja M. B. ukazivale su doktoru da su djetetu usnice plave i plavi nokti što ranije nije imao i da djetetu nisu mogle skinuti temperaturu unatoč što su djetetu davali sirup i čepiće. Pitale su doktora je li normalno da dijete ima tako plave nokte i usnice, a na što je doktor odgovorio da je normalno zbog temperature. Prvostupanjski sud je u potpunosti utvrdio da je optuženik mogao utvrditi indikacije za hospitalizaciju jer je prema nalazu i mišljenju Odbora, i to člana Odbora prof. dr. sc. M. L., spec. infektologa. Isti je iskazao da se pri pregledu djeteta kod optuženika dana 15. veljače 2015., kod djeteta je moglo biti prisutno ubrzano disanje, ubrzani rad srca, opće bljedilo kože i cijanoza (ljubičasti kolorit sluznica i noktiju) kao znak smanjene količine kisika u krvi. Dalje je vještak mišljenja, da kad se posluša dijete slušalicama mogle su se čuti lokalizirane krepitancije (mjestimične sitne hropce na plućima) i oslabljeno disanje na desnoj strani pluća zbog izlijeva. Tako je nalaz i mišljenje Odbora, a prvostupanjski sud mu poklanja vjeru i cijeni ga je stručnim i objektivnim, u suprotnosti s obranom optuženika da nije bilo indikacija za hospitalizaciju djeteta R. B., i optuženik je kao liječnik je na pregledu 15. veljače 2015., trebao bolesnika poslati na hospitalizaciju. Sasvim je neprihvatljiva teza žalbe da se optuženika ne može teretiti da je propustio hospitalizirati dijete, jer je dijete prije nego je dovedeno njemu na pregled, bilo dovedeno na odjel pedijatrije u bolnicu i da je dežurna sestra vidjela blijedoplavu kožu i modre usnice i nokte, dijete bi sigurno bilo zadržano u bolnici. Dijete na pedijatriji nije pregledano od strane liječnika nego je medicinska sestra rekla da onaj tko nema uputnicu mora ići u pedijatrijsku ambulantu hitne pomoći. Optuženik je u obrani iskazao, da on nije znao da je dijete prije nego što je bilo dovedeno njemu na pregled bilo dovedeno na odjel pedijatrije, nego da je to pročitao naknadno u novinama.

 

                           Nadalje, ne stoji tvrdnja žalbe optuženika, da nije trebalo mijenjati sumamed djetetu za dva dana kako ga je prepisala dr. F. K., jer da bi se moglo reći da sumamed ne djeluje da je trebalo proći najmanje tri dana, a dijete pilo sumamed dva dana, a i da vještaci iz Odbora kažu da se za sumamed ne može smatrati promašenim ili skroz pogrešnim, ali da nije prvi izbor. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz Odbora utvrdio da se sumamed za šarlah prepisuje samo kad je pacijent alergičan na penicilinski antibiotik i sumamed, za razliku od penicilinskih antibiotika ili cefalosporinskih antibiotika, ne ubija bakterije, nego samo sprječava dalje razmnožavanje. Da je trebalo prepisati penicilinski antibiotik ili cefalosporinski antibiotik proizlazi iz nalaza i mišljenja Odbora, a tako proizlazi i iz navoda liječnika infektologa M. M., bolničkih liječnika iz Z., J. F. H. i B. B. i pulmologinje I. P. Prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik nesavjesno postupio kao doktor medicine kada nije pitao pratnju je li dijete R. bilo alergično na penicilin i zašto djetetu R. B. nije propisana terapija penicilinskim ili cefalosporinskim antibiotikom, a iz iskaza djetetove pedijatrice F. K. i nalaza i mišljenja Odbora proizlazi da dijete R.B. nije bio alergičan na penicilin. Svjedokinja F. K. je iskazala da je ona R. B. pri dijagnosticiranju šarlaha, prepisala sumamed a ne silapen jer je znala da penicilina silapena nedostaje na tržištu. Vještak M. L. iz Odbora iskazuje da se penicilin mogao dati i u mišić u obliku injekcije u slučaju da je na tržištu nedostajao silapen. Prvostupanjski sud je tako posve opravdano zaključio da je optuženik nesavjesno postupio, lakomisleno smatrajući da neće doći do komplikacija, kada je samoinicijativno zaključio bez da je utvrdio razlog zašto R. B. propisan sumamed, a ne penicilinski antibiotik ili cefalosporinski antibiotik. Stoga, ovaj drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.       

 

                         

                            O žalbi zbog odluke o kazni

 

                          Općinsko državno odvjetništvo u Zadru žali se zbog odluke o kazni te navodi da je prvostupanjski sud nije konkretizirao olakotne okolnosti osobne i obiteljske prilike i da su one precijenjene i da optuženika nije trebalo osuditi na minimalnu kaznu.

 

                          Optuženik se izričito na žali zbog odluke o kazni, ali njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu članka 478. stavak 1. ZKP/08. sadrži u sebi i žalbu bog odluke o kazni.

 

                       Suprotno navodima žalbi, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio kaznu optuženiku. Prilikom odmjeravanja kazne za ovo kazneno djelo, koje je nesumnjivo izrazito naglašene društvene opasnosti, sud prvog stupnja je ispravno utvrdio i pravilno vrednovao činjenice važne za individualizaciju kazne. Ispravno je prvostupanjski sud okolnosti kaznenog djela doveo u vezu s težinom kaznenog djela posebice da je žrtva kaznenog djela dijete R. B. starosti 6 i pol godina. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da s jedne strane posljedice kaznenog djela teško i trajno pogađaju više osoba, poglavito roditelje žrtve, a da s druge strane stoje olakotne okolnosti na strani optuženika, osobne prilike optuženika da je on u vrijeme kaznenog djela imao punih 65 godina, neosuđivan i da je bio na kraju svoje profesionalne karijere liječnika, da je sada oženjen umirovljenik, otac jednog djeteta. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća tezu obrane da ne postoji otegotna okolnost na strani optuženika izostanka empatije prema oštećeniku, njegovim roditeljima i rodbini, ali to nije utjecalo na odluku o kazni, jer optuženik nije osuđen na kaznu strožu od zakonskog minimuma. Zbog sveg navedenog nema mjesta strožem kažnjavanju prema prijedlogu državnog odvjetnika, ali nema mjesta ni blažoj osudi kako žalbom nastoji ishoditi branitelj optuženika, već će se upravo kaznom zatvora u trajanju jedne godine ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

                      Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

                        Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 24. kolovoza 2020.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                  Mile Soldo