1

Poslovni broj 10 P-100/2020-9

      

  Republika Hrvatska                                                                                

Trgovački sud u Osijeku                                                    

Osijek, Zagrebačka 2

 

 

                                                                                 Poslovni broj 10 P-100/2020-9

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                       I

                                                                      R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja 1 O. G. d.o.o., OIB:, S., K. T. 91 i tužitelja 2 P. O., OIB: , S., K. T. 91, koje zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika O. I., OIB:, I., B. 6, kojega zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi sklapanja aneksa ugovora ( v.p.s. 283.945,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 21. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Tuženik Općina I., OIB:.., I., zastupana po M. M., načelniku Općine I., u ime Republike Hrvatske kao davatelju poljoprivrednog zemljišta na korištenje, dužan je s tužiteljem O. G. d.o.o., OIB:.., S., zastupanom po direktoru V. R., kao korisniku i s tužiteljem PZ O., OIB: .. S., zastupanom po upravitelju M. E., kao solidarnom jamcu, sklopiti slijedeći:

 

Aneks ugovoru:

 

                                                        Članak 1.

 

"Ugovorne strane suglasno utvrđuje da:

- su dana 23. lipnja 2006. na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, KLASA:320-02/05-03/27, UR.BROJ:5030122-06-1 od 28. travnja 2006. i Odluke Vlade Republike Hrvatske, KLASA:320-02/05-03/27, UR.BROJ:503122-06-3 od 17. svibnja 2006., Republika Hrvatska koju zastupa ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva P. Č., sklopile Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine I. (u daljnjem tekstu: Ugovor o koncesiji), na vrijeme od 30 godina, sveukupne površine 346ha 50a 02m2, uz obvezu plaćanja godišnje koncesijske naknade u iznosu od 283.945,00 kuna

- je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, broj Tt-16/9223 od 5. siječnja 2017. upisana promjena jednog člana d.o.o., da je Društveni ugovor o uređenju međusobnih odnosa i poslovanju O. G. d.o.o. od 28. prosinca 2016. u cijelosti zamijenio Potpuni tekst Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 25. srpnja 2016. te je pod Osnivači/Članovi društva upisana PZ O., pored ranije upisanog člana M. E., OIB:…

- je O. G. d.o.o. podnijela zahtjev za prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji sukladno članku 41. stavku 3. točki i) Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18)

- su podmirene sve dospjele obveze s osnove Ugovora o koncesiji, te je PZ O., zastupana po upravitelju M. E. pristala biti solidarni jamac za obveze iz Ugovora o koncesiji (Izjava od dana 5. siječnja 2017., ovjerena pod brojem OV-152/2017 dana 9. siječnja 2017. kod javnog bilježnika N. B., Đ.)

- je temeljem članka 41. stavak 3.i) i članka 104. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18), Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost za prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, KLASA:320-02/18-01/334, URBROJ:525-07/1795-18-4 od 30. svibnja 2018.

 

                                                        Članak 2.

 

U odnosu na utvrđenje u članku 1. alineja 2. ovog Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ( u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora o koncesiji) ugovorne strane suglasne su da se ovim Aneksom Ugovora o koncesiji mijenja osoba korisnika iz Ugovora o koncesiji, prijenosom prava i obveza sa ranijeg Korisnika PZ O., S., OIB:…, na novog Korisnika O. G. d.o.o., OIB:… S.

 

                                                        Članak 3.

 

Ugovorne strane su suglasne da ovaj Ugovor ima snagu ovršne javnobilježničke isprave u skladu s odredbom članka 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Korisnik daje izričitu suglasnost da Davatelj na temelju ovog Ugovora kao ovršne isprave može protiv njega zatražiti i provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, kao i na njegovim računima i novčanim sredstvima kod bilo koje banke ili drugog subjekta koji obavlja poslove novčanog prometa, radi naplate dospjelih potraživanja po osnovi naknade ili bilo kakvih drugih troškova po ovom Ugovoru.

Korisnik neopozivo izjavljuje i suglasan je da Davatelj, može neposredno temeljem ovog Ugovora, tražiti protiv njega ovrhu radi ispražnjenja i predaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u posjed, sa kojeg zemljišta je Korisnik uklonio sve biljne ostatke prethodne kulture, u slučaju isteka roka ili otkaza ugovora ili prestanka važenja Ugovora na drugi način.

Korisnik neopozivo ovlašćuje Davatelja da po dospijeću potraživanja može ishoditi klauzulu ovršnosti kod javnog bilježnika i to na temelju pisane izjave kojom se utvrđuje postojanje duga, uz naznaku datuma njihova dospijeća te uz dostavu vjerodostojne dokumentacije o postojanju duga (izvod iz poslovnih knjiga). Svaka takva izjava Davatelja, smatrat će se konačnim dokazom o dospjelom iznosu.

Radi pokretanja neposredne ovrhe protiv Korisnika radi predaje nekretnine u posjed Davatelju, Davatelj će od javnog bilježnika ishoditi potvrdu ovršnosti temeljem pisane izjave da Korisnik nije predao nekretninu u posjed Davatelju. Davatelj je izričito suglasan da je prethodno navedena izjava dana u pisanom obliku dovoljna da javni bilježnik u tom slučaju na ovaj Ugovor stavi potvrdu ovršnosti.

 

Ovaj Ugovor nakon potvrde po javnom bilježniku ima svojstvo ovršne isprave.

 

 

 

 

                                                        Članka 4.

Ugovorne strane složno ističu da ostale odredbe Ugovora o koncesiji ostaju neizmijenjene.

                                         

                                                        Članak 5.

Javnobilježničke troškove u svezi s ovim Aneksom Ugovora o koncesiji snosi Korisnik.

             

                                                        Članak 6.

Ovaj Aneks Ugovora o koncesiji stupa na snagu danom ovjere potpisa zakonskih zastupnika Davatelja kod javnog bilježnika.

 

                                                        Članak 7.

 

Ovaj Aneks Ugovora o koncesiji sklapa se i podnosi javnom bilježniku na solemnizaciju u pet istovjetnih primjeraka, od koji je tri primjerka za Korisnika, jedan za Davatelja te je jedan za potrebe javnog bilježnika.

 

                                                        Članak 8.

Ugovorne strane preuzimaju prava i obveze iz ovog Aneksa Ugovora  koncesiji te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju."

 

  u roku od 15 dana, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

II. Nalaže se tuženiku naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 26.985,00 kn (dvadesešesttisućadevestoosamdesetpetkuna), zajedno sa zateznim kamatama  koje na taj trošak teku od 21. kolovoza 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku 15 dana.

 

                                                        r i j e š i o   j e

 

Odbija se tuženikov prigovor kao neosnovan, pa se Trgovački sud u Osijeku oglašava stvarno nadležnim za postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

 

                                                                      Obrazloženje

             

              Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske od 28. travnja 2006. i Odluke od 17. svibnja 2006. između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i tužitelja PZ O., sklopljen Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Ivankovo na rok od 30 godina. Tužitelji su zatražili suglasnost Agencije za poljoprivredno zemljište za prijenos prava i obveza iz predmetnog Ugovora s PZ O. na O. grupa d.o.o. Ministarstvo poljoprivrede je dalo suglasnost na prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji te je tu suglasnost dostavilo tuženiku radi postupanja u skladu s odredbom članka 41. stavak 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine",broj.20/18,115/18 i 98/19, dalje: ZPZ), odnosno radi izrade i sklapanja Aneksa ugovora o koncesiji. Tuženik je odbio postupiti po zaprimljenoj suglasnosti. Kako tuženik bez opravdanog razloga odbija postupiti u skladu s odredbom članka 41. stavak 3. i 4. ZPZ-a, iako je dužan sklopiti zatraženi aneks predmetnog ugovora, to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda za postupanjem u ovom predmetu, te je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako izmjene ugovora o koncesiji nisu u nadležnosti suda, nego Ministarstva poljoprivrede. Tuženik nije niti stranka ugovora o koncesiji, niti je vlasnik poljoprivrednog zemljišta, pa stoga nije niti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Stoga predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova tuženiku.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Aneks Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na stranici 7. do 23. spisa, u Aneks Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 22. kolovoza 2018., u suglasnost za prijenos prava i obveza iz ugovora o koncesiji, te u izjavu od 14. kolovoza 2018., od 5. siječnja 2017. sve na stranici 28. do 48. spisa, u dopise od 6. ožujka 2019., 26. travnja 2019., 20. svibnja 2019., 17. lipnja 2019., 22. srpnja 2019., 28. veljače 2020., u dopise Ministarstva poljoprivrede od 6. veljače 2019., od 26. studenog 2018., u dopise od 28. studenog 2018., od 21. kolovoza 2018., te dopise na stranici 174. do 183. spisa, u  Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 23. svibnja 2006., u zapisnik Ministarstva poljoprivrede o inspekcijskom nadzoru od 26. srpnja 2017., u odluku Općine I. od 20. travnja 2020. i koncept aneksa ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 16. travnja 2020.

 

              Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

 

              Ovaj prigovor nije osnovan.

 

Naime predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za sklapanjem aneksa ugovora o koncesiji, dakle zahtjev na određenu činidbu. Tužitelji ovaj zahtjev postavljaju na temelju odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Odredbom članka 28. stavak 2. toga Zakona je propisano kako odluka kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu nije upravni akt. Dakle, kako tužitelji zahtijevaju sklapanje aneksa ugovora o koncesiji, koji predstavlja čin raspolaganja poljoprivrednim zemljištem kojim se zadire u stvarna prava, to se protiv takve odluke ne može voditi upravni spor, pa je stoga za postupanjem u ovom predmetu stvarno nadležan trgovački sud. Stoga je prigovor tuženik glede stvarne nenadležnosti Trgovačkog sud u Osijeku za postupanje u ovoj pravnoj stvari, odbijen kao neosnovan.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za sklapanjem Aneksa Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta na području Općine I..

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Sud je u postupku utvrdio kako je tužitelj PZ O. s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva 7. srpnja 2006.  sklopio Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području O. I., Klasa:320-02/05-01/877, Ur. broj:525-9-06-09/NV, na rok od 30 godina za površinu od 346ha 5a 02m2 (stranica 191. do 197. spisa),  a što među strankama nije sporno. Nadalje je sud utvrdio kako je tužitelj O. G. d.o.o., 9. siječanja 2017. zatražio od Agencije za poljoprivredno zemljište  suglasnost za prijenos prava i obveza sa PZ O. na O. g. d.o.o., po predmetnom Ugovor o koncesiji (stranica 175. i 176. spisa).  Ujedno je zatražena suglasnost od Ministarstva poljoprivrede  od 20. ožujka 2018. (stranica 182. i 183. spisa). Nadalje je utvrđeno kako je tužitelj PZ O. dao Izjavu kojom pristaje biti solidarni jamac za obveze iz ugovora o koncesiji (stranica 43. i 44. spisa).

 

Među strankama nije niti sporno da je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost na prijenos prava i obveza iz Ugovora o koncesiji sa PZ O. na O. g. d.o.o, i to nakon što su utvrdili da su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, te je ujedno dopisom Klasa:320-02/18-01/344, Ur.broj:525-07/1795-18-6 od 30. svibnja 2018. dostavilo Općini I. predmetnu suglasnost  u kojem se Općinu I. upućuje na postupanje u skladu s odredbom članka 41. stavak 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

 

Tuženik,Općina I. je odbila sklopiti aneks ugovora o koncesiji, pozivajući se da traži tumačenje odredbi članka 41. i 98. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ujedno je Općinsko vijeće Općine I., 20. travnja 2020. (stranica 221. spisa) donijelo Odluku kojom se ne daje suglasnost načelniku općine da u ime Republike Hrvatske sklopi s tužiteljima Ankes ugovora o prijenosu prava i obveza sa PZ O. na O. g. d.o.o., jer da je člankom 98. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisana nadležnost Ministarstva poljoprivrede za izmjene ugovora o zakupu, o prodaji, o koncesiji. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Odredbom članka 41. stavak 3. ZPZ-a, propisano je u kojim se slučajevima mogu prenijeti prava i obveze iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Točkom i) stavka 3. članka 41. ZPZ-a, propisano je kako prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede. Ujedno je  stavku 4. propisano kako  Aneks ugovora iz stavka 3. ovoga članka sklapaju jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Z. s novim zakupcem, a na aneks ugovor odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 38. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 104. ZPZ-a je određeno kako se na  sve ugovore po svim oblicima raspolaganja koji su sklopljeni na temelju prijašnjih Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnose  odredbe članaka 41. i 43. te članka 48. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.

 

Imajući navedeno na umu, sud je utvrdio kako su tužitelji ishodili suglasnost Ministarstva poljoprivrede o prijenosu prava i obveza iz Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta na području Općine I. s PZ O. na O. G. d.o.o., te da je stoga u smislu odredbe članka 41. stavaka 4. ZPZ-a, tuženik kao jedinica lokalne samouprave nadležan i dužan sklopiti predmetni Aneks Ugovora o koncesiji.

 

Pozivanje tuženika na odredbu članka 98. ZPZ-a, je neosnovano i ne oslobađa tuženika od obveze sklapanja Aneksa Ugovora s tužiteljima.

 

Naime, odredbom članka 98. stavak 4. ZPZ-a je propisano kako izmjene ugovora o zakupu, ugovora o prodaji s obročnom otplatom kupoprodajne cijene, ugovora o koncesiji i prioritetnoj koncesiji za poljoprivredno zemljište, ugovora o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta i dugogodišnjem zakupu za ribnjake koji su sklopljeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i ugovora koji su sklopljeni u postupcima iz stavka 1. ovoga članka provodi Ministarstvo sukladno ovom Zakonu.

 

              Po ocjeni ovoga suda, predmetna odredba je jasna i ne traži dodatna tumačenja. Naime, postupak ispitivanja i davanja suglasnosti provodi Ministarstvo poljoprivrede u skladu sa ZPZ-om, a izmjene ugovora sklapaju jedinice lokalne samouprava, što znači da se ima primijeniti odredba članka 41. stavak 3. i 4. ZPZ-a, odnosno da je tuženik kao jedinca lokalne samouprave dužan sklopiti aneks ugovora o koncesiji kada Ministarstvo za to da suglasnost.

 

              Prema odredbi članka 248. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje:ZOO), ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

 

Kako je dakle tuženik po odredbama ZPZ-a dužan sklopiti Aneks Ugovora o koncesiji s tužiteljima, to je sud utvrdio kako se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

             

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103,14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 53/19).

 

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (Tbr.8.t.1.Ot) u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za trošak zastupanja dvije osobe (Trb.36.Ot) u iznosu od 500,00 kn, te trošak sastava podneska (Trb.8.t.1.Ot) od 29. svibnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za trošak zastupanja dvije osobe (Trb.36.Ot) u iznosu od 500,00 kn te trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 23. srpnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za trošak zastupanja dvije osobe (Trb.36.Ot) u iznosu od 500,00 kn,  sve uvećano za PDV  u iznosu od 4.125,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.180,00 kn i na presudu u iznosu od 3.180,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 26.985,00 kn.

 

                            Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 21. kolovoza 2020.

 

 

                                                                                                                             S u d a c

 

                                                                                                      mr. sc. MIRJANA BARAN, v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 putem ovog suda.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

   Zvjezdana Kovačić