- 1 -

                                              Broj: Jž-1162/2020.

 

 

                                         

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja - Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.S., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: 21 Pp J-1811/2019 od 28. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

  Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije i potvrđuje pobijana presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je okrivljeni A.S., na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisan u izreci.

 

              Nadalje, pobijanom presudom je na temelju članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, u vezi sa člankom 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeto 0,9 grama bijele praškaste tvari karakteristične za drogu amfetamin tzv. „speed“.

 

Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Služba kriminalističke policije je pravodobno podnio žalbu smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer uopće nije uzeo u obzir Nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK-235-01/19-02/9389, UrBroj: 511-01-114-20-2 od 10. ožujka 2020. iz kojeg nalaza proizlazi da se u konkretnom slučaju  nedvojbeno radi o drogi „amfetamin“.

 

Tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, odredbom članka 54. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, propisano je:

„(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako posjeduje drogu, biljku ili dio biljke iz koje se može dobiti droga ili tvar koja se može uporabiti za izradu droge (članak 3. stavak 1.)

(3) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 12. i 13. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.“.

 

Pojam droge definiran je u članku 2. stavku 1. točki 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pa je tako u navedenoj zakonskoj odredbi propisano:

„1. Droga jest svaka tvar prirodnoga ili umjetnoga podrijetla, uključivši psihotropne tvari, uvrštene u popis droga i psihotropnih tvari“.

 

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se za posjedovanje droge može proglasiti krivom ona fizička osoba koja posjeduje tvar koja je propisom proglašena drogom, pa je, prema tome, navedena činjenica da se radi o tvari koja je propisom proglašena drogom jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Budući da je optužnim prijedlogom okrivljeniku bilo stavljeno na teret da je „…u vozačevom sjedištu vozila držao bijelu PVC vrećicu sa sadržajem bijele praškaste tvari karakteristične za drogu amfetamin tzv. speed…“, to je nedvojbeno da je u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kako je on bio naznačen u optužbi, nedostajao jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Slijedom navedenog, prekršajno djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog, kako je ono opisano u optužbi, ne sadrži odlučnu činjenicu od koje ovisi ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja (posjedovanje droge), pa je pravilno prvostupanjski sud okrivljenog A.S., na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe obzirom da djelo, na način kako je činjenično opisano u optužbi, nije prekršaj. Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud takvu odluku trebao donijeti već prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, sukladno članku 161. stavku 5. Prekršajnog zakona, bez ulaženja u postupak. Unatoč tome, ovakvo postupanje suda ne utječe na pravilnost odluke.

 

              Tužitelju se posebno naglašava kako sud sudi na temelju činjeničnog opisa djela, a ne na temelju navoda koji su sadržani u obrazloženju ili nekom drugom dijelu optužnog akta (primjerice u dijelu u kojem su opisana postupanja tužitelja). Nadalje, činjenični opis mora biti jasan, sastavljen na način da se iz činjeničnog opisa jasno vidi što se okrivljeniku stavlja na teret tj. da iz opisa okrivljenikovog postupanja bude jasno u čemu se ostvaruje biće prekršaja koje mu se stavlja na teret.

 

              U konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK-235-01/19-02/9389, UrBroj: 511-01-114-20-2 od 10. ožujka 2020. iz kojeg nalaza proizlazi da se u konkretnom slučaju  nedvojbeno radi o drogi „amfetamin“, nije mogao biti ni od kakvog utjecaja na odluku o krivnji okrivljenika tako dugo dok sud postupa po optužnom prijedlogu kojim se okrivljenik tereti da posjeduje „bijelu praškastu tvar karakterističnu za drogu amfetamin tzv. speed“, umjesto da se okrivljenik tereti da posjeduje drogu određene vrste ( u ovom slučaju „speed“). Na tužitelju je da ocijeni u kojem trenutku će podnijeti optužni prijedlog i za koji prekršaj, tj. je li u trenutku podnošenja optužnog prijedloga utvrdio sve relevantne okolnosti bitne za optužbu, odnosno hoće li i na koji način tijekom postupka optužbu mijenjati.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, žalbeni navodi tužitelja ukazuju je se neosnovanima te je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. kolovoza 2020.

 

        Zapisničarka                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

       Martina Bastić, v.r.                                                                                                  Goranka Ratković, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 3 otpravka: za spis i tužitelja.