1

 

Poslovni broj: 10 P-35/2020-11

 

 

                                         

Poslovni broj: 10 P-35/2020-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d., V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. W., odvjetnica iz Z., protiv tuženika J. J. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz Z., nakon održane glavne rasprave 09. srpnja 2020. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja J. G. i punomoćnice tuženika M. O. B., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, 20. kolovoza 2020. objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.)              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. d.d., V., OIB:…, koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I. d.d., V., OIB:…, u stečajnom postupku koji se vodi pred T. s. u V., pod poslovnim brojem St-…, u odnosu na tražbinu tuženika J. J., J., OIB:…, u iznosu od 121.176,49 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda."

 

2.)              Nalaže se tužitelju I. d.d., V., OIB:…, da tuženiku J. J. iz J., OIB:…, u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 2.031,25 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi ističe da je rješenjem V. t. s. R. H. poslovnog broja Pž-… od 17. prosinca 2019. kojim je potvrđeno rješenje T. s. u V. poslovnog broja St-… od 04. srpnja 2019. upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja. U stečajnom postupku koji se vodi kod T. s. u V. pod poslovnim brojem St-… nad dužnikom I. d.d. u stečaju tuženik je prijavio tražbinu koju je osporio tužitelj kao vjerovnik. Tužitelj ističe da prijavljenu tražbinu tuženika koja se temelji na ovršnoj ispravi (rješenju O. g. s. u Z. poslovnog broja Pr-…) osporava iz razloga što je tražbina tuženika nastala prije otvaranja predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja (društvom I. g. d.d. Z.), a koji postupak se vodio pred T. s. u Z. pod poslovnim brojem Stpn-… (ranije Stpn-…), te je obuhvaćena nagodbom (rješenje T. s. u Z. poslovni broj Stpn-… od 05. rujna 2014.) koja je pravomoćna te je tražbina tuženika namirena u cijelosti sukladno nagodbi (prijenosom odgovarajućeg broja dionica) nakon što je u parnici utvrđena. Tužitelj se poziva na čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/2012, 144/2012) kojim je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Tužitelj dodaje da tuženikova tražbina ne proizlazi iz radnog odnosa, nego da se radi o tražbini koja je rezultat jamstva pravnog prednika tužitelja. Zbog svega stav je tužitelja da se predmetna tražbina tuženika mogla namiriti isključivo u okviru predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja. Tužitelj svoj stav potvrđuje i citiranjem čl. 62. st. 1. aktualnog Stečajnog zakona. Nadalje, tužitelj navodi da poslovni odnos pravnog prednika tužitelja i tuženika (kao i eventualna tražbina tuženika prema pravnom predniku tužitelja) su prešli podjelom društva I. d.d. na tužitelja te tuženik nema osnove za prijavu svoje tražbine ni po navedenom kriteriju. Tužitelj ističe, također, da je tuženik svoju tražbinu prije pokretanja ovog parničnog postupka namirio još jednom i to ovrhom na novčanim sredstvima na teret pravnog prednika tužitelja. Zbog svega tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred T. s. u V. pod poslovnim brojem St-… u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 121.176,49 kn. Tužitelj traži i naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Ističe se da je tužitelj na ročištu održanom 19. lipnja 2020. izvršio nadopunu tužbenog zahtjeva te u konačnici tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred T. s. u V. pod poslovnim brojem St-…, u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 121.176,49 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda.

 

              Tužitelj u dokaznom postupku predlaže izvršiti uvid u dokumentaciju i sudske odluke koje dostavlja u spis, izvršiti uvid u prijavu tražbine tuženika u predmetu T. s. u V. poslovnog broja St-…, izvršiti uvid u rješenje T. s. u Z. poslovnog broja Stpn-… (javna objava, FINA), izvršiti uvid u e-predmet O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-…, u slučaju potrebe pribaviti sudskim putem očitovanje SKDD-a o prijenosu dionica I.-R-A s prednika tužitelja na tuženika te i očitovanje SKDD-a o vrijednosti dionica I.-R-A, izvršiti uvid u Plan podjele društva I. d.d. pohranjenog u sudskom registru T. s. u V. te i predlaže od Financijske agencije zatražiti Očevidnik redoslijeda naplate za društvo I. G. d.d. i tužitelja.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što razlozi osporavanja tražbine tuženika nisu na zakonu osnovani. Tuženik navodi da tražbina koju je prijavio u stečajnom postupku nad dužnikom I. d.d. se temelji na presudi O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. potvrđenoj presudom Ž. s. u Z. poslovnog broja GžR-… od 26. travnja 2016. Postupak predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja društvom I. G. d.d. otvoren je 03. siječnja 2013. u kojem trenutku se vodio spor pred O. r. s. u Z. pod poslovnim brojem Pr-… te je tuženik obavijestio Financijsku agenciju o postojanju njegove prioritetne tražbine odnosno podredno izvršio prijavu tražbine u postupak predstečajne nagdodbe. Pravni prednik tužitelja osporio je tražbinu tuženika i ista je svrstana u popis osporenih tražbina. Stav je tuženika da njegova tražbina nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom obzirom se radi o tražbini koja je osporena te se pritom poziva na čl. 66. st. 12. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/12 i 144/12) prema kojem predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave samo prema vjerovnicima čije su tražbine utvrđene i prema razlučnim vjerovnicima ako su se odrekli prava na odvojeno namirenje. Zbog svega parnični postupak Pr-… je nastavljen nakon sklapanja predstečajne nagodbe te je i pravomoćno okončan. Svoj stav tuženik potkrepljuje brojnom sudskom praksom (presuda O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-…, presuda O. g. s. u Z. poslovnog broja P-… od 17. studenoga 2014., presuda Ž. s. u Z. poslovnog broja Gž-… od 04. svibnja 2015., presuda O. g. s. u Z., S. s. u S., poslovnog broja P-… od 16. siječnja 2017., presuda Ž. s. u S. poslovnog broja Gž-… od 09. svibnja 2019., odluke V. t. s. R. H. poslovnih brojeva Pž-… od 10. veljače 2014. i Pž-… od 03. veljače 2015.). Tuženik, nadalje, ističe da je prednik tužitelja samoinicijativno uknjižio dionice iako to nije bilo zakonito jer s tuženikom nije sklopio nikakvu nagodbu, niti je to mogao jer se radilo o osporenim tražbinama te se plaća ne isplaćuje u dionicama koje su bezvrijedne odnosno iznose 0 kn te je stav tuženika da njegova tražbina koju je prijavio u stečajni postupak nad društvom I. d.d. nije namirena. Stoga se tuženik protivi dokaznom prijedlogu tužitelja da se od SKDD-a pribavi očitovanje o prijenosu dionica te i ističe da se sve relevantne činjenice vezane za nezakonitost prijenosa dionica mogu utvrditi iz dokumentacije koja je dostavljena od SKDD-a u stečajnom predmetu nad društvom I. d.d. poslovnog broja St-…. Prema tuženiku iz navedene dokumentacije jasno je vidljivo da za ovdje tuženika nije dostavljena valjana pravna osnova – ugovor o prijenosu dionica sa prenositelja na stjecatelja, već je sam nalogodavatelj dostavio jedan primjerak ugovora za treću osobu tvrdeći da je to pravna osnova "tipski ugovor za sve". Zbog svega prema tuženiku takva preknjižba dionica ne proizvodi nikakve pravne učinke. Tuženik, nadalje, ističe da se tužitelj neosnovano poziva na u tužbi citirane odredbe ZFPPN-a i trenutno važećeg Stečajnog zakona. U odgovoru na tužbu ističe se i da je netočno da tuženik ne bi mogao prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku St-… jer da je ista Planom podjele prešla na ovdje tužitelja te vezano uz to tuženik se poziva na odredbe Zakona o trgovačkim društvima te i pojašnjava da je društvo I. d.d. odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku. Tuženik ističe, također, da tužitelj paušalno i bez ikakvog dokaza tvrdi da je tuženik "čak dva puta namirio tražbinu" jer je pokrenuo ovrhu protiv pravnog prednika tužitelja. Na pripremnom ročištu ističe da tuženik od društva I. G. d.d. i tužitelja nikada nije primio nikakav novčani iznos vezan za  tražbinu koja je prijavljena u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. odnosno koja proizlazi iz ovršne isprave presude O. r. s. u Z. broj Pr-…. Zbog svega tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              U dokaznom postupku tuženik predlaže izvršiti uvid u dokumentaciju i sudsku praksu koju dostavlja u spis, izvršiti uvid u tekst predstečajne nagodbe društva I. G. d.d. objavljen na stranicama Financijske agencije ili podredno naložiti tužitelju dostavu nagodbe, uvid u sudski registar za društvo N. d.o.o., izvršiti uvid u podneske SKDD-a dostavljene u sudski spis St-… od 26. srpnja 2018. i 18. lipnja 2018., i izvršiti uvid u rješenje F. a. R. C. Z. klasa: UP-I/110/07/12-01/152, Urbroj: 04-06-13-152-389 od 27. ožujka 2013. čiji je sastavni dio tablica utvrđenih i osporenih tražbina vjerovnika za G. B. i D. K.

 

              U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitane su sve isprave koje su parnične stranke dostavile u spis i to posebice: rješenje T. s. u V. broj St-… od 4. srpnja 2019., rješenje V. t. s. R.H. broj Pž-… od 17. prosinca 2019., izvadak iz rješenja T. s. u Z. broj Stpn-…, stranice 92 i 100 i stranice 12 i 19, rješenje V. t. s. R.H. broj Pž-… od 3. veljače 2015., uplatnica platitelja J. D. prema primatelju I. d.d. od 1. lipnja 2020., potvrda o uplati P. b. d.d. sa datumom izvršenja 19. lipnja 2020., te sve odluke sudova koje su priložene u spis kao sudska praksa. Izvršen je i uvid u spis T. s. u V. broj St-… i to posebice u prijavu tražbine tužitelja kao stečajnog vjerovnika zajedno sa prilozima (navedena dokumentacija nalazi kao prilog  zapisnika sa glavne rasprave) i podneske SKDD-a od 15. lipnja 2018. i 23. srpnja 2018. zajedno sa prilozima (navedena dokumentacija nalazi se kao prilog zapisnika sa glavne rasprave). Izvršen je uvid u rješenje T. s. u Z. broj Stpn-… od 5. rujna 2014. koje je objavljeno na stranicama Financijske agencije. Izvršen je uvid u e-predmet O. r. s. u Z. broj Pr-…. Izvršen je uvid u izvatke iz sudskog registra za društvo N. d.o.o. i I. d.d. zajedno sa planom podjele društva I. d.d.

 

Na ročištu za glavnu raspravu odbijen je dokazni prijedlozi tužitelja kojim se predlaže pribaviti sudskim putem očitovanje SKDD-a o prijenosu dionica I.-R-A s prednika tužitelja na tuženika. Navedeni dokazni prijedlog odbijen je iz razloga što tuženik u ovom postupku ne osporava činjenicu prijenosa dionica I.-R-A s prednika tužitelja na tuženika te posljedično nije potrebno provoditi dokaz radi utvrđivanja nesporne činjenice. Odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja kojim se predlaže pribaviti sudskim putem od Financijske agencije ispravu – Očevidnik redoslijeda naplate za društvo I. G. d.d. i tužitelja i vršenje uvida u navedenu ispravu. Navedeni dokazni prijedlog odbijen je iz razloga što činjenica da li je tuženik eventualno naplatio dio predmetne tražbine koja se osporava od društava I. G. d.d. ili tužitelja ne utječe na osnovanost njegove tražbine u trenutku podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. O tome i u kasnijem tijeku obrazloženja.

 

              Vezano za vrijednost predmeta spora ističe se da je u tužbi tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. U  odgovoru na tužbu tuženik prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora sa obrazloženjem da tražbina koja se osporava u ovom postupku iznosi 121.176,49 kn pa toliko treba iznositi i vrijednost predmeta spora u ovom predmetu. Vezano za to ističe se da se predmetni tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu već je riječ o zahtjevu kojim se traži utvrđenje osnovanosti osporavanja te vrijednost predmeta spora se ne određuje prema iznosu tražbine koji se osporava. U ovom konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora određuje se prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) u kojem je određeno da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio odnosno vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 10.000,00 kn. Sud smatra da tužitelj naznačivši vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn isti nije ni suviše nisko ni suviše visoko naznačio, a uz to tužiteljevo naznačivanje vrijednosti predmeta spora je u skladu i sa čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18).

 

              Vezano za tužiteljevu nadopunu tužbenog zahtjeva na pripremnom ročištu 19. lipnja 2020. sud ističe da navedena nadopuna ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj u tužbi ističe da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred T. s. u V. pod poslovnim brojem St-…, u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 121.176,49 kn. Nadopunom na ročištu tužitelj naznačuje da se osporava tražbina tuženika kao tražbina II. višeg isplatnog reda. Sud smatra da navedenom tužiteljevom radnjom nije došlo do promjene tužbenog zahtjeva već je zahtjev samo u potpunosti usklađen sa čl. 270. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15 i 104/17). Budući da, dakle, tužiteljeva nadopuna ne predstavlja preinaku tužbe, nije potreban ni pristanak tuženika.

 

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

              Predmetna parnica predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakon i to parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka koji se vodi nad društvom I. d.d. u stečaju V. kod T. s. u V. pod poslovnim brojem St-….

 

              Uvidom u spis T. s. u V. poslovnog broja St-… u kojem se, dakle, vodi stečajni postupak nad društvom I. d.d. u stečaju V., utvrđeno je:

- da je u stečajnom predmetu u skladu sa čl. 265. Stečajnog zakona doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-… dana 04. srpnja 2019. te da je isto potvrđeno rješenjem V. t. s. R. H. poslovnog broja Pž-… od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te da mu je pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama tražbina utvrđena i svrstana u II. (drugi) viši isplatni red,

- da tuženik u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te je tražbina tuženika u prijavljenom iznosu od 121.176,49 kn osporena od strane vjerovnika I. g. d.d. V. i I. d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) i priznata po stečajnom upravitelju i to kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda,

- da su vjerovnici I. g. d.d. V. i I. d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji upućeni pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja,

- da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu i to presudu O. r. s. u Z. poslovni broj Pr-… od 26. svibnja 2015., a koja je potvrđena presudom Ž. s. u Z. poslovnog broja GžR-… od 26. travnja 2016.

 

              Primarno sud ističe da je predmetna parnica pokrenuta u roku iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona. Naime, drugostupanjska odluka - rješenje V. t. s. R. H. poslovnog broja Pž-… od 17. prosinca 2019. - donesena u povodu žalbe protiv rješenja o upućivanju u parnicu, istaknuta je na e-Oglasnoj ploči suda 04. veljače 2020. te je u smislu čl. 12. st. 1. Stečajnog zakona dostava obavljena 12. veljače 2020. odnosno rok od 8 dana iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona ističe 20. veljače 2020. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. veljače 2020. (tužba dostavljena e-komunikacijom) ista je pravodobna.

 

              Iz prijave tražbine tuženika u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju V. (prijava tražbine sa svom priloženom dokumentacijom nalazi se na listovima 161 do 196 ovog spisa) utvrđeno je:

- da je tuženik tražbinu prijavio na temelju pravomoćne i ovršne presude O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015.,

- da je tuženik prijavio tražbinu u visini od ukupno 121.176,49 kn, a koji iznos se odnosi na: glavnični bruto iznos od 45.483,97 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 31.610,83 kn (zatezna kamata za razdoblje od 15. svibnja 2011. do 20. prosinca 2017.), glavnični neto iznos od 15.489,84 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 13.296,26 kn (zatezna kamata za razdoblje od 15. ožujka 2010. do 20. prosinca 2017.), parnični trošak u iznosu od 12.653,57 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 2.642,02 kn (zatezna kamata za razdoblje od 26. svibnja 2015. do 20. prosinca 2017.),

- da je  tuženik u privitku prijave tražbine priložio ovršnu ispravu te i obračun zateznih kamata.

 

              Prema ovršnoj ispravi - presudi O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. -  proizlazi da tražbina tamo tužitelja J. J. (tuženik u ovom postupku) prema društvu I. G. d.d. iznosi bruto iznos od 45.483,97 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2011. do isplate, neto iznos od 15.489,84 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2010. do isplate i parnični trošak u ukupnom iznosu od 442.875,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2015. do isplate (I. G. d.d. obvezana je isplatiti navedeni iznos parničnog troška svim tužiteljima u postupku s time da je u postupku sudjelovalo ukupno 35 tužitelja).

 

              Uvidom u e-predmet O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… utvrđeno je:

-                      da je presuda O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti (presuda potvrđena drugostupanjskom potvrđena presudom Ž. s. u Z. poslovnog broja GžR-… od 26. travnja 2016.),

-                      da se parnica vodila između više tužitelja, a između ostalih i tužitelja J. J. (koji je tuženiku ovom postupku), te da je postupak pokrenut prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d.,

-                      da je parnični postupak prekinut zbog otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te i nastavljen budući su tražbine tužitelja osporene u postupku predstečajne nagodbe.

 

              Obveznik plaćanja tuženiku novčanog iznosa iz presude O. r. s. u Z. broj Pr-… je društvo I. G. d.d. Z. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je društvo I. d.d. V. (nad kojim društvom je sada u tijeku stečajni postupak kod T. s. u V. pod poslovnim brojem St-…) pravni slijednik društva I. G. d.d. Z. odnosno da je društvo I. d.d. (sada I. d.d. u stečaju) preuzelo obvezu plaćanja tuženiku novčanog iznosa iz presude O. r. s. u Z. broj Pr-….             

 

Iako tuženik o odgovoru na tužbu ističe da njegova tražbina proizlazi iz radnog odnosa te da stoga ima status prioritetne tražbine ovdje se ističe da je prema rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-… dana 04. srpnja 2019. donesenim u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju V. tražbina tuženika svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda te shodno tome u stečajnom postupku nije tretirana kao prioritetna tražbina u smislu čl. 138. st. 1. Stečajnog zakona. Tuženik kao vjerovnik u stečajnom postupku imao je mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv citiranog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, a što nije učinio, te se u ovom parničnom postupku više ne može raspravljati o tome da li je tražbinu tuženika trebalo svrstati kao tražbinu I. (prvog) ili II. (drugog) višeg isplatnog reda u smislu čl. 138. st. 1. i 2. Stečajnog zakona, budući da je, dakle, o tome pravomoćno odlučeno u stečajnom postupku.

 

              Tužitelj ističe više osnova osporavanja predmetne tuženikove tražbine. Tužitelj iznosi stav da je tuženikova tražbina nastala prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. te da je ista obuhvaćena sklopljenom predstečajnom nagodbom te i namirena u cijelosti prijenosom odgovarajućeg broja dionica u skladu sa predstečajnom nagodbom, a nakon što je tražbina tuženika utvrđena u parnici kod O. r. s. u Z. pod brojem Pr-…. Osim toga tužitelj ističe da je podjelom društva I. d.d. V. predmetna obveza društva I. d.d. prema tuženiku prenesena na ovdje tužitelja te navedeno tužitelj dokazuje na način da predlaže uvid u Plan podjele društva I. d.d. V.. Tužitelj i ističe da je tuženikova tražbina dvostruko namirena u ovršnom postupku protiv društava I. G. d.d. i tužitelja.

 

              Imajući u vidu tužiteljeve navode sud je uvidom u internet stranice Financijske agencije na kojima su objavljene i odluke donesene u spisu T. s. u Z. broj Stpn-… u kojem se vodio postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. utvrdio da je postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/12 i 144/12 – dalje u tekstu: ZFPPN) te je u istome sklopljena predstečajna nagodba u smislu čl. 66. ZFPPN-a. T. s. u Z. je rješenjem broj Stpn-… od 05. rujna 2014., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti, odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu. Iz citiranog rješenja vidljivo je da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik I. G. d.d. Z. osporio tražbinu vjerovniku J. J. (tuženik u ovom parničnom postupku) u iznosu od 85.774,34 kn. Apostrofira se da činjenično između parničnih stranaka nije sporno da tražbina koju je tuženik prijavio u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. i tražbina koju je tuženik prijavio u stečajni postupak nad društvom I. d.d. V. proizlaze iz iste osnove te o kojoj je u konačnici donesena presuda u parničnom predmetu kod O. r. s. u Z. pod poslovnim brojem Pr-….

 

              Za odluku o pravnom pitanju da li sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. utječe na sudbinu tuženikove tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. na temelju ovršne isprave – presude O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. – relevantna je primarno odredba čl. 66. st. 12. ZFPPN-a u kojoj je određeno da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene i razlučne vjerovnike ako su se odrekli svoga prava na odvojeno namirenje. Imajući u vidu navedeno zakonsko uređenje sud zaključuje da sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. nije od utjecaja na tuženikovu tražbinu iz razloga što se tuženikova tražbina u postupku predstečajne nagodbe ne smatra utvrđenom, a to iz razloga što je osporena od strane dužnika I. G. d.d. Z.. Budući da je tražbina tuženika u postupku predstečajne nagodbe osporena tuženik u tom postupku nije imao pravo glasa niti prilikom odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja kod Financijske agencije niti na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe kod nadležnog suda odnosno tuženik ni na koji način nije utjecao na sklapanje predstečajne nagodbe pa ista ni zbog toga ne može imati utjecaj na njegovu tražbinu. Ističe sa, također, da je u povodu izjavljenih žalbi protiv rješenja T. s. u Z. poslovnog broja Stpn-… od 05. rujna 2014. (rješenje o odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe u postupku nad društvom I. G. d.d. Z.) drugostupanjski sud – V. t. s. R. H. u svojem rješenju poslovnog broja Pž-… od 03. veljače 2015. zauzeo stav da popis vjerovnika osporenih tražbina, a koji čini dio sadržaja rješenja T. s. u Z. Stpn-…, nije sadržaj predstečajne nagodbe, ali da to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odobrio sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika i vjerovnika utvrđenih tražbina. Dakle, već je u sudskom postupku u kojem je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe za društvo I. G. d.d. Z. jasno izražen stav da sklopljena predstečajna nagodba nema utjecaja na vjerovnike osporenih tražbina.

 

              Da je tome tako može se zaključiti, nadalje, i kad se uzme u obzir čl. 70. ZFPPN-a u kojem je regulirano pitanje utjecaja pokretanja postupka predstečajne nagodbe na parnične postupke u tijeku. Tako je u čl. 70. st. 1. ZFPPN-a određeno da se parnični postupci pokrenuti protiv dužnika prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe prekidaju na prijedlog dužnika nakon objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, dok je u st. 2. određeno da se prekinuti postupci nastavljaju na prijedlog vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe i to samo u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene. U konkretnom slučaju, dakle, parnični postupak koji je vođen između tuženika (kao tužitelja u tom postupku) i društva I. G. d.d. Z. (kao tuženika u tom postupku) kod O. r. s. u Z. pod poslovnim brojem Pr-… bio je u tijeku u trenutku donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. te je posljedično prekinut i nastavljen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe. Nakon što je citirani parnični postupak nastavljen isti je pravomoćno okončan donošenjem ovršne isprave -   presude O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015., a koja isprava, dakle, predstavlja temelj tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku nad društvom I. d.d.

 

              Nadalje, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je predmetna tražbina tuženika eventualno namirena na način da je izvršen prijenos odgovarajućeg broja dionica u vlasništvo tuženika, a kako je to bilo predviđeno predstečajnom nagodbom sklopljenom u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te da li je shodno tome tražbina tuženika prestala ispunjenjem.

 

              Primarno se ističe da između parničnih stranaka u ovom postupku nije sporno da je određeni broj dionica oznake I.-R-A prenesen u korist tuženika i to broj dionica kako je određeno u predstečajnoj nagodbi u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d.

 

              Prema čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 75/15 – dalje u tekstu: ZOO) obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakon određenim slučajevima. U čl. 166. st. 1. ZOO-a određeno je da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga obveznik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. U čl. 167. st. 1. ZOO-a određeno je da obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Preslikavajući navedene odredbe ZOO-a na činjenični supstrat utvrđen u ovom postupku sud zaključuje da predmetna tražbina tuženika nije prestala na način kako to tvrdi tužitelj. Naime, pravomoćnom presudom O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. društvu I. G. d.d. Z. naloženo je ispunjenje obveze koja se sastojala u isplati odgovarajućeg iznosa novca (novčana obveza). Posljedično, a uvažavajući zakonsko uređenje iz čl. 166. st. 1. ZOO-a, društvo I. G. d.d. Z. svoju obvezu prema tuženiku moglo je ispuniti isključivo isplatom tog novčanog iznosa tuženiku, a ne prijenosom dionica u vlasništvu tuženika i to još prema vrijednosti koja je manja od novčanog iznosa utvrđenog u citiranoj presudi. Obveza društva I. G. d.d. Z., u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a, mogla je biti ispunjena prijenosom dionica samo ako bi postojao takav sporazum između navedenog društva i tuženika. U ovom parničnom postupku, međutim, nije dokazano da bi takav sporazum postojao pa se posljedično zaključuje da obveza društva I. G. d.d. Z. nije prestala iako je došlo do prijenosa određenog broja dionica u vlasništvo tuženika. Ovdje valja ponovno istaknuti da sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. ne predstavlja sporazum u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a, a to iz razloga što, a kako je ranije obrazloženo, sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na tuženikovu tražbinu te tuženika posljedično ni na koji način ne obvezuje.

 

              Vezano za čl. 62. st. 1. Stečajnog zakona kojeg tužitelj citira u historijatu tužbe sud ističe da se odredbe Stečajnog zakona ne primjenjuju na odnose koji proizlaze iz provedenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z.. Naime, prema čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona postupci predstečajne nagodbe pokrenuti prema ZFPPN-u dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu zaključuje se, dakle, da sve odnose proizašle iz dovršenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z., kao i pravne posljedice sklopljene predstečajne nagodbe, treba procjenjivati isključivo prema odredbama ZFPPN-a.

 

              Završno sud je ispitao i okolnosti vezane za tvrdnju tužitelja da je poslovni odnos društva I. G. d.d. Z. i tuženika, te i eventualna tražbina tuženika prema navedenom društvu, prešla podjelom društva I. d.d. Varaždin na ovdje tužitelja.

 

              Uvidom u sudski registar za društvo I. d.d. V. (sada u stečaju) vidljivo je da je za društvo I. d.d. V. temeljem Plana podjele društva I. d.d. V., donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017., te odobrenog od strane skupštine društva 18. travnja 2017., izvršena podjela društva I. d.d. prijenosom dijela imovine društva I. d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava I. G. d.d. i I. d.d. (tužitelj u ovom parničnom postupku).

 

              Dakle, vezano za društvo I. d.d. V. izvršena je podjela društva s osnivanjem dva nova društva s time da društvo koje se dijeli ne prestaje. Vezano za odgovornost za obveze društva koje se dijeli relevantna je odredba čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje u tekstu: ZTD) u kojoj je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele.

 

              Imajući u vidu citiranu odredbu ZTD-a sud zaključuje da su za predmetnu obvezu prema tuženiku solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli odnosno solidarno su odgovorna društva I. d.d., I. G. d.d. i I. d.d. Ističe se da je odgovornost navedenih društava, u smislu citirane odredbe ZTD-a, ograničena do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele te se za potrebe ovog parničnog postupka navodi da nakon izvršene podjele temeljni kapital društva I. d.d. iznosi 77.042.000,00 kn odnosno sud zaključuje da je društvo I. d.d. solidarno odgovorno za obvezu prema tuženiku neovisno na koje društvo je eventualno prenesen pravni odnos zasnovan između društva I. G. d.d. Z. i tuženika. Ističe se da iz Plana podjele društva I. d.d. nije vidljivo na koje društvo je eventualno prenesena predmetna obveza prema tuženiku, no, navedeno nije niti relevantno budući su sva društva solidarno odgovorna za obvezu prema tuženiku.

 

              Apostrofira se da tužitelj osim činjeničnog navoda da je obveza prema tuženiku podjelom društva I. d.d. prenesena na tužitelja nije naveo niti jednu drugu činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak da društvo I. d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku. Vezano za to ističe se da je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev te kako tužitelj vezano za gore navedeno nije dokazao postojanje spornih činjenica pa sud u smislu čl. 221a. ZPP-a zaključuje da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da društvo I. d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.

 

              Vezano za činjenični navod tužitelja da je tuženik svoju tražbinu koja se osporava u ovom postupku namirio u ovršnom postupku na novčanim sredstvima tužitelja i društva I. G. d.d. ističe se da tužitelj u ovom postupku nije prezentirao činjenice vezane uz to o kojem bi se to ovršnom postupku radilo, koji iznos je eventualno tuženik naplatio u eventualnom ovršnom postupku te i kada je naplata u ovršnom postupku izvršena. Ponovno se apostrofira čl. 219. st. 1. ZPP-a prema kojem su stranke dužne iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Tužitelj, međutim, u ovom postupku nije prezentirao navedene činjenice. Uz navedeno uvidom u stečajni predmet nad društvom I. d.d. (T. s. u V. broj St-…) vidljivo je da tužitelj prilikom osporavanja tuženikove tražbine kao razlog osporavanja nije naveo potencijalno namirenje tražbine tuženika u nekom ovršnom postupku. Sud nadalje ističe da su prema čl. 137. st. 1. Stečajnog zakona stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Imajući u vidu navedenu odredbu Stečajnog zakona sud ističe da vjerovnici u stečajnom postupku imaju pravo prijaviti tražbinu koju imaju u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Eventualno namirenje tražbine (djelomično ili u cijelosti) nakon otvaranja stečajnog postupka od nekih drugih solidarnih dužnika ne utječe na osnovanost prijavljene tražbine u visini kakva je bila u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. U situaciji da je tuženik svoju tražbinu djelomično namirio od nekog drugog solidarnog dužnika nakon otvaranja stečajnog postupka, navedeno treba uzeti u obzir prilikom eventualnog namirenja tuženika kao vjerovnika u stečajnom postupku. Upravo zbog navedenog za osnovanost prijavljene tražbine tuženika u trenutku otvaranja stečaja nije od utjecaja eventualno kasnije djelomično namirenje tražbine tuženika u nekom ovršnom postupku.

 

Slijedom cjelokupne argumentacije sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju V. te je stoga tužbeni zahtjev potrebno kao neosnovan u cijelosti odbiti.

 

              Prema mišljenju ovog suda, dakle, tuženik ima osnovanu tražbinu čije namirenje traži u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. i to na temelju ovršne isprave – presude O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. Ističe se da je tuženik u svojoj prijavi tražbine u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju (činjenična utvrđenja iz prijave navedena su ranije u obrazloženju) sačinio detaljan obračun svoje tražbine te je uz prijavu priložen i obračun kamata. Analizom obračuna tražbine tuženika sud zaključuje da je isti sačinjen u skladu sa presudom O. r. s. u Z. poslovnog broja Pr-… od 26. svibnja 2015. odnosno tuženikova tražbina na dan otvaranje stečajnog postupka nad društvom I. d.d. u stečaju iznosi ukupno 121.176,49 kn.

              Završno sud ističe da je tuženik je u svom podnesku od 8. lipnja 2020. predložio da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu iz razloga što kod tužitelja ne postoji pravni interes za vođenje ovog spora. Tuženik ističe da je tužiteljeva tražbina u iznosu od ukupno 700,00 kn koju je tužitelj kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju podmirena uplatom koja je izvršena 1. lipnja 2020. te je tuženik i za navedenu uplatu dostavio dokaz u vidu naloga za plaćanje (list 151 spisa). Vezano za to pitanje tužitelj se detaljno očitovao u svom podnesku koji je na sudu zaprimljen 02. srpnja 2020.

 

              Za odluku o prigovoru tuženika prema kojem bi tužbu trebalo odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa relevantna je odredba čl. 187. st. 2. ZPP-a u kojoj je određeno da se tužba za utvrđenje može podići kad je  to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Budući je tužba u ovom postupku podnesena u smislu čl. 266. st. 2. i st. 4. Stečajnog zakona odnosno iz razloga što je u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda nad društvom I. d.d. pod poslovnim brojem St-… donesena odluka o upućivanju tužitelja na pokretanje ove parnice razvidnim proizlazi da u smislu citirane odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a nije potrebno da tužitelj u ovom postupku dokazuje svoj pravni interes za podizanje ove tužbe, a to iz razloga što je podizanje takve tužbe predviđeno posebnim propisom odnosno konkretno to je predviđeno u  čl. 266. Stečajnog zakona.

 

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

 

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove:

 

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima u dane 19. lipnja 2020. i 09. srpnja 2020. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn (2x625,00 kn; uključen PDV), i

- sastav podneska od 08. lipnja 2020. po punomoćniku prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 156,25 kn (uključen PDV).

 

Sumarno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.031,25 kn te je tužitelju u točci 2. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 15 dana. Ističe se da je tuženikov zahtjev za naknadu troškova u cijelosti prihvaćen prema troškovniku predanome u spis na ročištu za glavnu raspravu.

 

U Varaždinu 20. kolovoza 2020.

                                                                                                          Sudac:             

 

                                                                                                     Denis Krnjak, v.r.

 

                                                                                                  Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjerka.

 

DNA:

- punomoćnica tužitelja

- punomoćnica tuženika