- 1 -

 

Broj:Jž-860/2020

 

  

 

 

 

 

 

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog A.M. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 28. veljače 2020., broj: 1. Pp J-624/2019-35, na sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  je

             

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e

 

              Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 28. veljače 2020., broj: 1. Pp J-624/2019-35 prvookrivljeni  A.M. i trećeokrivljeni J.M. na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) oslobođeni su optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci.

 

Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Duga Resa je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se okrivljenike proglasi krivima za navedeni prekršaj.

 

Žalba je neosnovana.

 

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6.,7.,9.,i 10. tog Zakona, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Žalitelj ističe da je svjedok L.M. između ostalog upozoren da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, što je konstatirano u zapisniku o ispitivanju svjedoka od 27.6.2018. koji je zapisnik bez primjedaba vlastoručno potpisao. Jednako da je postupljeno i u odnosu na svjedokinju A.K. i konstatirano u zapisniku od 26.lipnja 2018.

Zbog toga smatra da je prvostupanjski sud imao na raspolaganju zapisnike o ispitivanju svjedoka iz kojih jasno proizlazi krivnja okrivljenika za prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

              Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da su kao svjedoci ispitani L.M. i A.K,. valjano upozoreni kao privilegirani svjedoci o čemu postoji zapisnik o ispitivanju svjedoka.

 

              Naime, uz optužni prijedlog tužitelja od 10. srpnja 2018. u prilogu je dokumentacija: obavijesti sastavljene temeljem članka 109.a. stavka 1. Prekršajnog zakona za počinitelje prekršaja A.M., D.M., J.M., službena zabilješka o dojavi, Obavijesti žrtvama nasilja A. i J.M. (list 1-17 spisa) i prekršajna evidencija za sva tri okrivljenika. U spisu nema zapisnika o ispitivanju svjedoka od 27. i od 26.6.2018. na koje se u žalbi poziva žalitelj.

 

              U ponovljenom postupku, nakon ukinute prvostupanjske presude tužitelj je dostavio dopunu optužnog prijedloga bez priloga.

 

              Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima aludira da postoje zapisnici o ispitivanju svjedoka koji su bili valjano upozoreni kao privilegirani svjedoci sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, pa je i žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

 

              Naime, u ponovljenom postupku obadvojica okrivljenika su se branila šutnjom,  svjedok  L.M. je koristio blagodat nesvjedočenja dok je A.K. u odnosu na izvanbračnog supruga koristila blagodat nesvjedočenja, a u odnosu na nećaka je iskazala da se ne sjeća događaja. Sud je čitao prethodne obrane okrivljenika u kojima poriču prekršaj i terete se međusobno, a kako se u ovom postupku brane šutnjom njihovo međusobno suočenje nije provedeno.

 

              Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda kako u postupku nije dokazano da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret i za tu svoju odluku je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe za prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

              Pravilna je stoga i odluka prvostupanjskog suda da temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                   U Zagrebu, 19. kolovoza 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Koraljka Polak Medaković, v. r.                                                      Siniša Senjanović             

 

 

              Rješenje se dostavlja  Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.