Poslovni broj: 57 Pž-1057/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-1057/2018-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u parničnom predmetu tužitelja P. d.o.o. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., protiv tuženika B. I. S. d.d. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 24.408,75 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-46/2017 od 29. prosinca 2017., 19. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-46/2017 od 29. prosinca 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Splitu je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. P. iz S. poslovni broj Ovrv-62/16 od 24. listopada 2016. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 24.408,75 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.030,11 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.406,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

U obrazloženju presude sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu zasnovanim na ugovoru o djelu prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer s te osnove tužitelj zahtijevao plaćanja naknade za obavljenu uslugu redovnog mjesečnog servisiranje dizala, otklanjanje utvrđenih nedostataka, zamjenu neispravnih i oštećenih elemenata i popravke dizala prema Ugovoru o održavanju dizala sklopljenim među strankama 27. siječnja 2004., čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da ugovoreni posao nije obavljen. Ocjenom izvedenih dokaza uvidom u račune i priložene otpremnice te saslušanjem svjedoka Ž. B. i S. E. utvrdio je da je tužitelj obavio poslove za koje mu tuženik nije platio ugovorenu naknadu. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni slijedom čega je počinjenja bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Sud nije uzeo u obzir tuženikove prigovore kako u odnosu na izvođenje dokaza o tuženikovom korištenju pretporeza tako i u odnosu na određeno saslušanje zastupnika po zakonu tuženika koje sud nije izveo. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno jer je utvrđeno na temelju otpremnica koje nisu ovjerene ni pečatom tuženika niti je utvrđeno da su sporni potpisi upravo potpisi tuženikove odgovorne osobe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Sadržaj žalbenih navoda svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5.,

6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljene poslove servisiranja i popravka dizala prema Ugovoru o održavanju dizala sklopljenim 27. siječnja

2004. u iznosu od 24.408,75 kn.

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, je li tužitelj obavio ugovorene poslove za naknadu u utuženoj visinu, te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun i otpremnice i saslušanjem svjedoka Stanka E. i Ž. B..

 

Neosnovan je žaliteljev navod da je sud propustio izvesti dokaz na okolnost tuženikova korištenja prava na odbitak pretporeza jer iz dopisa Porezne uprave S. od 8. svibnja 2017. proizlazi da oni ne raspolažu traženim podatkom. Pogrešno je pravno shvaćanje žalitelja prema kojem je njegovo eventualno nekorištenje prava na odbitak poreza u smislu čl.

221.b dokaz da dug ne postoji jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 221.b ZPP-a. Tuženikovo korištenje prava na odbitak pretporeza, u smislu te odredbe, teret dokazivanja nepostojanja te tražbine prelazi na tuženike.

 

U ovom slučaju teret dokazivanja da tražbina postoji bio je na tužitelju koji je odlučnu činjenicu, obavljanja spornih poslova, dokazao izvedenim dokazima. Pogrešno je žaliteljevo shvaćanje da se činjenica obavljana poslova dokazuje samo dokazima u pisanom obliku, u ovom slučaju otpremnicama jer zakonodavac nije ograničio vrste dokaza na dokaza u pisanom obliku. Sporne činjenice se mogu dokazivati bilo kojim adekvatnim dokaznim sredstvom pa tako, kao u ovom slučaju, i saslušanjem svjedoka.

 

Neosnovano tuženik ukazuje da je sud, zbog propusta njegovog zastupnika po zakonu pristupiti na ročište određeno radi saslušanja stranaka, izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama. Naprotiv, sud je u skladu s odredbom čl. 269. st. 2. ZPP-a, ocijenio od kakvog je značaja što zastupnik po zakonu nije došao na saslušanje, pri čemu valja navesti da iz stanja spisa ne proizlazi da je taj izostanak zastupnik po zakonu opravdao.

 

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

 

Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

 

Zato je tuženikova žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.