Poslovni broj: 57 Pž-4131/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-4131/2018-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE V. Ž., V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Č., protiv tuženika M.-M. d.o.o. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. P. V., odvjetnica u V., radi isplate iznosa od 38.940,40 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-25/2017-31 od 24. svibnja 2018., 19. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-25/2017-31 od 24. svibnja 2018. u točkama 2. i 3. njezine izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-25/2017-31 od 24. svibnja 2018. u točki 1. njezine izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Bjelovaru je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.032,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke) odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.562,06 kn, kao neosnovan (točka 2. izreke) i naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.874,51 kn (točka 3. izreke). Rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe u iznosu od 29.342,80 kn.

 

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tuženik na lokaciji V. b.b., čkbr. 3259/1 poslovna zgrada, pumpa, skladište i dvor V. s 2128 m2, upisane u zk.ul.br. 2506 K.O. V. koristi cestovno zemljište radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu broj 2175, površine cestovnog zemljišta od 6,8 m2. S obzirom na to da među strankama nije sporno da tuženik na spornoj lokaciji obavlja gospodarsku djelatnost, obvezan je plaćati predmetnu naknadu sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 119/07, 91/08 i 39/11; dalje: Pravilnik o mjerilima) i Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 119/07, 39/11 i 84/11; dalje: Pravilnik o korištenju) za 6,8 m2, dok nije u obvezi platiti naknadu za daljnjih 13,3 m2. Tuženik je stekao korist u visini koja odgovara neisplaćenoj naknadi za korištenje cestovnog zemljišta sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Imajući u vidu povlačenje tužbe za iznos od 29.342,80 kn, tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9.597,89 kn je osnovan u iznosu od 4.562,06 kn, dok nije osnovan u iznosu od 6.874,51 kn. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanje na okolnost površine cestovnog zemljišta jer je ta površina utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. M. koje nije pravilno i na koje je tužitelj imao primjedbe. Tužitelj smatra da je raniji nalaz i mišljenje izrađen od drugog vještaka, D. P., pravilan. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.171,88 kn.

 

Tuženik u žalbi, u bitnome, navodi da tužitelj nije dokazao da je priključak izgrađen prema uvjetima iz Pravilnika o korištenju pri čemu činjenica da tuženik na spornoj lokaciji obavlja prateću djelatnost nije utvrđena. Osim toga pogrešno je utvrđeno činjenično stanje na okolnost utvrđene površine 6,8 m2 zemljišta jer iz nalaza vještaka proizlazi da se ta površina ne može precizno utvrditi. Odluku o troškovima postupka pobija jer je tužitelj djelomično povukao tužbu slijedom čega je sud pogrešno utvrdio omjer tužiteljevog uspjeha u parnici. Zahtijeva nadoknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.571,88 kn.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi prema odredbi čl.

365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je ona pravilna i zakonita.

 

Sadržaj tužiteljevih i tuženikovih žalbenih navoda iznesenih na okolnost pogrešno utvrđene površne zemljišta su žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan jer se o ovom sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

 

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalbom stranke ukazuju.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljev za isplatu iznosa 38.940,40 kn s osnove naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu 2103 u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 1. veljače 2013. u smislu odredaba Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 91/10; dalje: ZJC) i Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13 i

22/13; dalje: ZC), Pravilnika o korištenju i Pravilnika o mjerilima. S obzirom na to da je tužba povučena za iznos od 29.342,80 kn, tužitelj u konačnici zahtjeva isplatu iznosa od 9.597,89 kn.

 

U ovom postupku sporna je pravna osnova i način obračuna naknade za korištenje cestovnog zemljišta. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZJC-a i čl. 4. st. 1. ZC-a javnu cestu čine kako cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta itd.), tako i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu. Sukladno odredbi čl. 33. ZJC-a priključak i prilaz na javnu cestu predstavlja spoj javne ceste i svih površina s kojih se vozila izravno uključuju u promet na javnu cestu, a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. t. 12. ZC-a prilaz na cestu predstavlja uređenu površinu uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o mjerilima, naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju sve pravne i fizičke osobe, koje koriste cestovno zemljište u obavljanju komercijalnih djelatnosti (st. 1.). Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta (st. 2.).

 

Iz citiranih odredaba proizlazi da su priključci i prilazi na javnu cestu sastavni dio cestovnog zemljišta te njihovo korištenje podliježe plaćanju naknade za korištenje cestovnog zemljišta, ako se koristi u obavljanju komercijalnih djelatnosti. Ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o cestovnom zemljištu u smislu odredaba čl. 3. st. 1. ZJC-a i čl. 4. ZC-a te o priključku i prilazu u smislu odredbe čl. 33. ZJC-a (prema kojoj priključak i prilaz na javnu cestu predstavlja spoj javne ceste i svih površina s kojih se vozila izravno uključuju u promet na javnu cestu) odnosno prilazu na cestu u smislu odredbe čl. 2. st. 1. t. 12. ZC-a (prema kojoj prilaz na cestu predstavlja uređenu površinu uz cestu preko koje se vozila i drugi sudionici u prometu, koji dolaze sa zemljišta ili iz zgrada pokraj ceste, neposredno uključuju u promet na cesti).

 

S obzirom na to da su u konkretnom slučaju priključak i prilaz na javnu cestu neosporno izgrađeni, oni su sastavni dio javne ceste i cestovnog zemljišta za koje tuženik treba plaćati naknadu.

 

Plaćanje naknade je tuženikova zakonska obveza jer on, korištenjem bez pravne osnove priključaka i prilaza radi pristupa sa svoje nekretnine na javnu cestu, a u okviru obavljanja komercijalne djelatnosti, stječe korist u visini koja odgovara neplaćenoj naknadi za korištenje cestovnog zemljišta pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na temelju odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) od tuženika potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao od takvog korištenja cestovnog zemljišta.

 

Neosnovano je tuženikovo shvaćanje da sud nije trebao primijeniti odredbe Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovog suda, održanoj 7. svibnja 2018., upravo u pogledu ovdje mjerodavnih Pravilnika, prihvaćeno je sljedeće pravno shvaćanje: „Tuženik koji koristi priključak odnosno prilaz na javnu cestu radi obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste dužan je plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta.“ Izneseno pravno shvaćanje obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima, „Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19), a prvostupanjska odluka je u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem ovog suda.

 

Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, na spornoj lokaciji nalazi se tuženikova benzinska stanica i trgovina posljedično čemu je nedvojbeno da se radi o pratećoj djelatnosti u smislu čl. 3. Pravilnika o mjerilima.

 

Što se pak tiče primjene odredbe čl. 1120. ZOO-a, budući da u konkretnom slučaju tuženik nije sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta, a koristi cestovno zemljište za koje je propisano plaćanje naknade, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik na taj način stekao korist u visini koja odgovara neplaćenoj naknadi za korištenje cestovnog zemljišta. Stoga na temelju odredbe čl. 1120. ZOO-a koja regulira prava u slučaju uporabe tuđe stvari u svoju korist, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao zajedno sa zateznim kamatama, što je prvostupanjski sud utvrdio i pravilnom primjenom navedene odredbe obvezao tuženika na plaćanje.

 

Slijedom navedenog, budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je izjavljena žalba, kao niti razlozi na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

 

Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odredio tužiteljev uspjeh u parnici 13% jer je tužitelj od prvotno zahtijevanog iznosa od 38.940,40 kn uspio s iznosom od 5. 032,00 kn.

 

Stoga su žalbe stanaka odbijene kao neosnovane i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.

 

Sutkinja

Mirta Matić, v.r.