- 1 -              I Kž Us 69/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž Us 69/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja, optuženog A. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2020. broj Kv I-10/2020-4 (K-Us-1/2014), ispravljenog rješenjem istog suda od 30. lipnja 2020. broj Kv I-10/2020-6 (K-Us-1/2014), u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I U povodu žalbe protivnika osiguranja, optuženog A. B., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba protivnika osiguranja, optuženog A. B., je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2020. broj Kv I-10/2020-4 (K-Us-1/2014), ispravljenim rješenjem od 30. lipnja 2020., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 162. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) određena je privremena mjera radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva predlagatelja osiguranja u odnosu na protivnicu osiguranja P. B. iz R., OIB: …, kćerku optuženog A. B., kao trećoj osobi koja je zbog kaznenog djela došla do imovinske koristi i to zabranom protivnici osiguranja da otuđi i optereti nekretnine i to:

 

-          kč.br. 467/1 ZGR. u naravi gospodarska zgrada, gospodarska zgrada 1, kuća 1, dvorište, ukupne površine od 355 m2, upisane u zk. ul. br. 2686 k. o. G. i

-          kč.br. 467/4 ZGR. u naravi cisterna, dvorište i kuća, ukupne površine 102 m2, upisana u zk. ul. br. 2868 k. o. G.

 

uz zabilježbu otuđenja i opterećenja u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu te oduzimanjem i povjeravanjem te imovine na čuvanje i upravu Agenciji za upravljanje državnom imovinom

 

Ujedno je naloženo Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu, upis zabilježbe otuđenja i opterećenja protivnici osiguranja P. B. iz R., nekretnina preciziranih u izreci tog rješenja te oduzimanjem i povjeravanjem te imovine na čuvanje i upravu Agenciji za upravljanje državnom imovinom.

 

Također, pod točkom 2. izreke, određeno je da žalba na rješenje o privremenoj mjeri ne zadržava njegovo izvršenje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja, optuženi A. B. po branitelju, odvjetniku Ž. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ,,preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet na ponovni ponovno odlučivanje“.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je bespredmetna, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijano rješenje u povodu te žalbe, našao da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Optuženik u žalbi, prije svega, ističe da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koju žalbenu osnovu, međutim, osim paušalnih tvrdnji da je pobijano rješenje proturječno samom sebi, da nema razloga te da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, ne objašnjava niti konkretizira, dok iz argumenata koje u sadržaju žalbe iznosi, proizlazi da isključivo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o ispunjenju svih zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere.

 

Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., u povodu žalbe optuženog A. B. ispitao je pobijano rješenje po službenoj dužnosti i pritom utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što su u obrazloženju prvostupanjske odluke izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Naime, privremena mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela se, u skladu s odredbom članka 160. stavka 1. ZKP/08., može, na prijedlog ovlaštene osobe, u kaznenom postupku odrediti prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak.

 

Odredbom članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona (,,Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine te postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. istog članka propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

 

Odredbom članka 345. stavka 1. točke 3. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

 

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem nakon utvrđenja da su u konkretnoj situaciji ispunjene pretpostavke iz članka 344. stavka 1. i članka 345. stavka 1. točke 3. OZ-a na čiju primjenu upućuje članak 160. stavak 1. ZKP/08., zaključio da je u konkretnoj situaciji potrebno odrediti privremene mjere osiguranja.

 

Obrazlažući takvo utvrđenje prvostupanjski sud, prije svega, u skladu s citiranom odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a, navodi da je vjerojatnost predlagateljeve tražbine opravdana prijedlogom oštećenog Sveučilišta u R., podnesenim radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva kao i potvrđenom optužnicom kojom je u točki 4. opisana protupravna radnja optuženika kojom je uzrokovana šteta predlagatelju osiguranja, što je dovoljan dokaz da je potraživanje predlagatelja vjerojatno u visokom stupnju.

 

Takvo utvrđenje prvostupanjski sud dodatno potkrepljuje činjenicom da se ovdje radi o istovjetnim okolnostima onima koje su postojale kod prihvaćanja prijedloga Republike Hrvatske za osiguranje potraživanja i to zabranom otuđenja i opterećenja stana u R. koji glasi na ime optuženika, a kojom privremenom mjerom nije obuhvaćen i oštećenik, ovdje kao predlagatelj.

 

Dakle, osim navođenja razloga za vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja, u pobijanom je rješenju u cijelosti propušteno navesti razloge o tome iz kojih činjenica prvostupanjski sud izvodi zaključak o postojanju opasnosti da će bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno razloge o tome da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu, kako je to propisano ranije citiranim odredbama koje vrijede za ovršni postupak.

 

Stoga je propustom prvostupanjskog suda da iznese razloge o toj odlučnoj činjenici za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja je nužno dovela do njegovog ukidanja, uslijed čega je žalba optuženog A. B. postala bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, trebalo je u povodu žalbe optuženog A. B., a po službenoj dužnosti, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju te otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će potpuno i valjano obrazložiti.

 

Pri tome će prvostupanjski sud svakako voditi računa i o tome da je u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka, radi osiguranja imovinskog zahtjeva Republike Hrvatske u vidu naplate cjelokupnog iznosa (626.981,36 kuna) za koji se optuženik osnovano sumnjiči da je stekao inkriminiranim mu kaznenim djelima opisanima pod točkama 1., 2., 3. i 4. potvrđene optužnice, sud već zabranio opterećenje i otuđenje određenih nekretnina optuženika i njemu bliskih osoba pri čemu je zauzeo nedvojbeni stav da je vrijednost blokirane imovine dostatna radi osiguranja naplate cjelokupne imovinske koristi jer prelazi iznos sveukupnog zbroja protupravne imovinske koristi pribavljene kaznenim djelima.

 

Stoga je od ključne važnosti da se u ponovljenom postupku prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga oštećenog Sveučilišta u R., za određivanjem privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva podnesenog vezano uz štetu u sveukupnom iznosu od 278.941,36 kuna, koja je oštećeniku nastala protupravnim postupanjem optuženika opisanim pod točkom 4. optužnice, posebna pažnja obrati utvrđenju razmjera između protupravne imovinske koristi koju je optuženik kaznenim djelima stekao i predmeta čije se raspolaganje ograničava u svrhu osiguranja imovinskopravnog zahtjeva.

 

Naime, pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav RH) nije apsolutno pravo te se iznimno može ograničiti kada je to nužno radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske te ostalih vrijednosti navedenih u članku 50. stavku 2. Ustava RH.

 

Treba istaknuti i da oduzimanje imovinske koristi ima supsidijaran karakter u odnosu na imovinskopravni zahtjev, a supsidijarnošću su obuhvaćene i privremene mjere osiguranja, kako to proizlazi iz odredbe članka 557.f stavka 1. ZKP/08. kojom je propisano da će sud, na prijedlog oštećenika, preinačiti ili ukinuti privremenu mjeru određenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ako je to potrebno radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva.

 

Stoga, budući da je prilikom utvrđivanja osnovanosti i zakonitosti privremene mjere osiguranja oduzimanja kako imovinske koristi tako i imovinskopravnog zahtjeva sud dužan ispitati je li vrijednost imovine obuhvaćene privremenom mjerom razmjerna visini imovinske koristi čije se oduzimanje tom mjerom osigurava odnosno visini imovinskopravnog zahtjeva čija se naplata tom mjerom osigurava, u ponovljenom će postupku prvostupanjski sud osobito voditi računa o potrebi izvršenja ,,test razmjernosti“ kojim bi se utvrdilo je li primjena privremene mjere na imovini navedenoj u izreci pobijanog rješenja nužna.

 

Naime, imajući na umu vrijednost cjelokupne do sada blokirane imovine u odnosu na pretpostavljenu imovinsku korist za koje se optuženik točkom 4. optužnice tereti, za sada proizlazi da imovina osigurana dosadašnjim privremenim mjerama višestruko premašuje iznos za koji se optuženik tereti da je stekao počinjenjem ne samo tog djela već i ostalih djela za koje se potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiči odnosno da bi se određivanjem nove privremene mjere osiguravala naplata iznosa koji je već u dovoljnoj mjeri osiguran postojećim mjerama, a na što se ukazuje žalbom optuženika.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v. r.