- 1 -              II Kž 340/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 340/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. srpnja 2020. broj Kov-iz-28/20. (Kov-48/20.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog S. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. K. po branitelju, odvjetniku B. K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv okrivljenika, odnosno pobijano rješenje preinačiti te istražni zatvor zamijeniti nekom od blažih mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora, kako u odnosu na osnovanu sumnju kao temeljnu pretpostavku, tako i u odnosu na posebne uvjete iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Nije u pravu okrivljeni S. K. kada tvrdi kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud prvog stupnja nije naveo konkretan sadržaj dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim tvrdnjama, navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te, iako sumarno, dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08. Takva osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

 

Osnovano je prvostupanjski sud produljio okrivljenom S. K. istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenog S. K. postoji razborito predvidiva opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

 

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je okrivljenik državljanin Bosne i Hercegovine, koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske, gdje se nalazi samo povremeno. Pored toga, razvidno je kako okrivljenik ima prebivalište u Kraljevini Švedskoj, gdje žive njegova supruga i djeca, a zaposlen je u trgovačkom društvu koje ima sjedište u Bosni i Hercegovini. Navedeno, imajući na umu i težinu kaznenih djela koja mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske.

 

Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog S. K., tako da je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

 

Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

 

Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podacima o ranijoj višestrukoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, okrivljenik je u razdoblju od 2010. do 2018. u četiri navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela otmice, teške krađe i krađe, te razbojništava. Vidljivo je da je počinjenim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, što je značajka i kaznenih djela koja se okrivljeniku aktualno inkriminiraju. Navedeno, imajući u vidu brojnost kaznenih djela za koja je u ovom postupku okrivljenik osnovano sumnjiv, upućuje na upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da ni sve prethodne osude i izrečene kazne nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama.

 

Kraj takvog stanja stvari, paušalna tvrdnja žalitelja kako je vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru utjecalo na okrivljenika da ne čini kaznena djela, bez odlučnog je značaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i iteracijska opasnost na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. te da se ista svrha u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Žalitelj ujedno smatra kako je narušeno načelo razmjernosti, navodeći kako je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru "zapravo kazna izdržavanja kazne zatvora". Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Budući da niti ostalim žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.