- 1 -              II Kž 337/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 337/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. srpnja 2020. broj Kov-16/2020-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z. Ž.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. Ž. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova određenih u članku 133. ZKP/08.

  

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. Ž. po branitelju, odvjetniku D. O., zbog ,,svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se ,,ukine pobijano rješenje ili preinači isto na način da odredi mjeru opreza – zabrana kontaktiranja i približavanja svjedocima i oštećenima“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj tvrdi da na strani okrivljenog Z. Ž. ne postoji opasnost od ponavljanja djela ili počinjenja novog djela te da ,,sud nije imao osnove za određivanje istražnog zatvora jer se svrha radi kojih se odredio istražnio zatvor može postići blažom mjerom“.

 

Nasuprot iznesenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

Naime, postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti ukazuju da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo ili pak počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu,  kojim prijeti, prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik u ovom kaznenom postupku tereti.

 

Naime, okrivljeni Z. Ž. se podignutom optužnicom osnovano sumnjiči da je u samo jednom danu počinio nekoliko težih kaznenih djela pa i prema najbližim članovima svoje obitelji i to na način da je bez nekog značajnijeg i konkretnijeg razloga, u pijanom stanju po utjecajem alkohola pri koncentraciji od najmanje 1,90 promila apsolutnog alkohola u organizmu prvo svoju majku M. Ž., u dobi od 82 godine, dva puta ošamario te udario svojom glavom  njezino tjeme, nanijevši joj tjelesnu ozljedu govoreći joj da će ju ubiti ukoliko bude zvala policiju, nakon čega je, u cilju da usmrti T. Š., u smjeru istoga iz pištolja ispalio jedan hitac, a u kojoj namjeri nije uspio jer je T. Š. pobjegao te potom prišao svom bratu S. Ž. te ga udario lijevom rukom u predjelu lica i zatim prislonio cijev pištolja na njegovo čelo govoreći mu da će ga ubiti.

 

Opisani način inkriminiranog ponašanja okrivljenika, osobito imajući na umu beznačajnost povoda za takvo njegovo postupanje, ukazuje na bezobzirnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje, a time i na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će okrivljenik, unatoč žalbom istaknutoj činjenici njegove dosadašnje neosuđivanosti, boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo ili pak počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti.

 

Također, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticiran mješoviti poremećaj ličnosti u kojem su prisutna obilježja pasivno-agresivnog, narcističkog i ovisnog poremećaja ličnosti, dok se konzumacija alkohola od okrivljenika može dijagnosticirati na razini štetne uporabe alkohola pri čemu mu je tempore criminis dijagnosticirana akutna alkoholna intoksikacija, što dodatno pojačava već utvrđenu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

 

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima okrivljenika da je osoba starije životne dobi koja se teško kreće i koristi štaku za kretanje s obzirom na to da takvo narušeno zdravstveno stanje nije predstavljalo prepreku za počinjenje kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku.

 

Kada se uz opisani način počinjenja terećenih kaznenih djela i strukturu ličnosti okrivljenika, ima na umu i da pištolj, kao sredstvo uporabljeno za počinjenje predmetnih djela, nije pronađen, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, ista se svrha za sada ne bi mogla uspješno osigurati nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. pa tako ni žalbom predloženom ,,zabranom kontaktiranja i približavanja svjedocima i oštećenima“.

 

Budući da ni ostale žalbene tvrdnje okrivljenika da nije alkoholičar niti sklon konzumiranju alkoholnih pića te da je, otkako se nalazi u istražnom zatvoru, trijezan i svjestan težine djela koja mu se stavljaju na teret koja u trijeznom stanju ne bi ponovio, ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v. r.