- 1 -              II Kž 343/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 343/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 30. srpnja 2020. broj Kv I-147/2020 (K-7/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog O. H.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog O. H., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog O. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi O. H. po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor protiv optuženika ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja, optuženik u žalbi, prije svega, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da je izreka rješenja proturječna razlozima, da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da nije dovoljno i valjano obrazloženo koje to osobite okolnosti upućuju na opasnost da će optuženik pobjeći odnosno ponoviti kazneno djelo.

 

Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdivši postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog O. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., za takvu za svoju odluku, u svim njezinim segmentima, postupivši u cijelosti u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa pobijanim rješenjem nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, pri čemu je takvo utvrđenje sasvim dostatno obrazložio pobrojavši materijalne i personalne dokaze čijim sadržajem je takav njegov stav, protivno žalbenim prigovorima, i potkrijepljen pa pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje uopćenim i neargumentiranim žalbenim tvrdnjama optuženika o djelomičnoj i selektivnoj ocjeni dokaznog materijala na njegovu štetu.

 

Uostalom, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno je postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku, a što je u konkretnom slučaju, kao što je to već naprijed obrazloženo, i ostvareno, dok je analiza i ocjena vjerodostojnosti svih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu, a onda i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, u ovlasti raspravnog vijeća.

 

Jednako je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Naime, one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog O. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da je državljanin Bosne i Hercegovine koji u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni boravište, a niti je obiteljski ili poslovno vezan za područje Republike Hrvatske. Navedeno, u korelaciji s težinom kaznenih djela koja mu se potvrđenom optužnicom ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, zajedno s visinom kazne zatvora zaprijećene za ta djela, upućuje na zaključak da kod tog optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će, boravkom na slobodi, pobjeći te postati nedostižan tijelima kaznenog progona i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka.

 

Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, proizlaze iz dosadašnje kaznene osuđivanosti optuženika zajedno s načinom počinjenja terećenih mu kaznenih djela čije okolnosti počinjenja ukazuju na odlučnost i upornost u protupravnom postupanju optuženika te visok stupanj njegove kriminalne volje. Naime, optuženi O. H. je prema izvodu iz kaznene evidencije Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Zeničko-dobojskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova prethodno osuđen zbog krivičnog djela iz članka 207. stava 4. u vezi s stavom 21. u stjecaju s krivičnim djelom iz članka 213. stavka 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (kvalificirani oblik kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom u stjecaju s rodoskvrnućem) na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, koju kaznu je, istekom uvjetnog otpusta, u cijelosti izdržao 8. siječnja 2018.

 

Izneseno, uz činjenicu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u svega nekoliko dana na štetu iste maloljetne oštećenice počinio čak četiri kaznena djela protiv spolne slobode iskoristivši njezinu mladost i povjerenje njezinih roditelja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog O. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, imajući na umu kvalitetu i značaj svih izloženih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz obje citirane istražnozatvorske osnove, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se ista svrha ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega odnosno opasnosti od ponavljanja djela utvrđenih kod optuženika.

 

Neprihvatljivi su i žalbeni prigovori optuženika da mu je ,,uslijed nekritične i suviše stroge primjene istražnog zatvora“ povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o povredi načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., potrebno je uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Prema tome, osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08.,  nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v. r.