- 1 -

Broj: Pž-2434/2019.

 

 

                                      

 

                                          R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Drage Klasnića kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv mlt. počinitelja D. M., zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4. u svezi s člankom 32. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), članka 216. stavak 3. u svezi s člankom 216. stavak 1. cit. Zakona, članka 238. stavak 7. u svezi s člankom 238. stavak 1. cit. Zakona, članka 29. stavak 1. u svezi s člankom 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15) i zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. u svezi s člankom 282. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi mlt. počinitelja D. M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 12. srpnja 2019., broj: 24. Pp P-1188/2019, na sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              Prihvaćanjem žalbe mlt. počinitelja D. M., a i po službenoj dužnosti ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom odlukom mlt. počinitelj D. M., proglašen je krivim i kažnjen primjenom instituta ublažavanja novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.300,00 (tritisućetristo) kuna, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4. u svezi s člankom 32. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 216. stavak 3. u svezi s člankom 216. stavak 1. cit. Zakona, članka 238. stavak 7. u svezi s člankom 238. stavak 1. cit. Zakona, članka  29. stavak 1. u svezi s člankom 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih pod točkom I. izreke, dok je za prekršaj iz članka 282. stavak 9. u svezi s člankom 282. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, protiv mlt. počinitelja postupak obustavljen, činjenično opisan pod točkom II. izreke.

             

Protiv pobijane presude, mlt. počinitelj prekršaja D. M. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o kazni.

 

U žalbi mlt. počinitelj navodi da žalbu podnosi glede dijela prvostupanjske odluke koji se odnosi na određivanje vrste i visine kazne. Određivanje vrste i visine kazne počinitelju koji ne radi i ne ostvaruje prihode i koji ne posjeduje vlastitu imovinu da nije svrsishodno i da je kontraproduktivno. Počinitelj da bi platio 3.500,00 kuna, tj, 2/3, 2.500,00 kuna primoran je u rečenim okolnostima na počinjenje novog ali ovog puta kaznenog djela. Svrha i opravdanost kažnjavanja u ovom slučaju da nije postignuta, jer da je predmetna kazna isključivo represija i poticaj na počinjenje novih i težih djela. Veći učinak i svrha kažnjavanja da bi se postigla da se počinitelju odredio rad za opće dobro ili sličnu u zamjenu za određenu novčanu kaznu. I to iz razloga što počinitelj nije negirao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, a iz socioamnestičkih podataka s mišljenjem Centra za socijalnu skrb vidljivo je i nesporno da određena vrsta kazne i visina neće polučiti rezultat. Slijedom navedenog, uvidom u spis, vidljivo  je i nesporno da određivanje vrste i visine kazne u predmetnom slučaju ne ispunjava niti jednu drugu svrhu, već samo represivnu mogućnost da ista prouzroči nova (kažnjiva i kaznena) djela.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

             

Žalba je osnovana.

             

Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivalo je prvostupanjsku odluku iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao jesu li prvostupanjskom odlukom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu mlt. počinitelja povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda materijalnog prava, a na što mlt. počinitelj upire i usvojoj žalbi.

 

Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji za prekršaje činjenično opisane pod točkom I/ izreke temeljio, za koje je maloljetniku izrekao novčanu kaznu, između ostalog, na analizi obrane mlt. počinitelja dane pred sudom dana 29. ožujka 2018. godine, pri čemu je glede prekršaja za koje je mlt. počinitelj kažnjen novčanom kaznom primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

 

Iz sadržaja zapisnika, kao i iz izreke prvostupanjske odluke proizlazi da mlt. počinitelj ne ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom, već da je uzdržavan od roditelja, pa stoga  nije bilo zakonske osnove za donošenje pobijane presude kojom se mlt. počinitelj za prekršaje za koje je proglašen krivim kažnjava novčanom kaznom.

 

Naime odredbom članka 71. stavak 1. Prekršajnog zakona izričito je propisano da novčanu kaznu sud može izreći počinitelju prekršaja starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu. Kako je iz stanja spisa nesporno da mlt. počinitelj, stariji maloljetnik, rođen 9. siječnja 2001. godine, dok je prekršaj počinjen 10. prosinca 2017. godine, nije ostvarivao osobne prihode vlastitim radom ili imovinom to je temeljem citirane zakonske odredbe prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, postupivši i protivno odredbi članka 196. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava počinjena ako je glede prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na štetu mlt. počinitelja primijenio odredbu članka 71. stavak 1. Prekršajnog zakona, pa stoga nije bilo zakonske osnove za donošenje pobijane odluke o kažnjavanju mlt. počinitelja novčanom kaznom glede prekršaja činjenično opisanih pod točkom I. izreke.

 

Budući je prvostupanjski sud odluku o krivnji mlt. počinitelja temeljio na priznanju mlt. počinitelja (starijeg maloljetnika) koji u vrijeme počinjenja djela nije ostvarivao osobne prihode vlastitim radom ili imovinom trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti ne ulazeći za sada, u osnovanost drugih žalbenih osnova na koje se ukazuje žalbom.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ponovno provesti prekršajni postupak sukladno zakonu i nakon toga uvažavajući upute ovog suda, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 19. kolovoza 2020.

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, mlt. počinitelja i tužitelja.