- 1 -              I Kž 421/2020-4

Broj: I Kž 421/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. G., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 26. lipnja 2020. broj Ik I-396/2020-8, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika K. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, odbijen je prijedlog zatvorenika K. G. za uvjetni otpust, a koji se nalazi u Kaznionici u T. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i 19 (devetnaest) dana, čije izvršenje mu je određeno pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. srpnja 2019. Kv-625/2019-3 (K-1794/2016.) i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2019. broj Kv II-1014/2019-2 (K-1794/2016.), a zbog neizvršenja rada za opće dobro kao zamjene za kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. veljače 2017. broj K-1794/2016. zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. i drugih KZ/11. Zatvoreniku kazna ističe 25. rujna 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik, ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „u skladu  sa zakonom usvoji ovu žalbu”.

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11.. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. G., s obzirom na to da još nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19.) za zatvorenikovo ranije uključivanje u život na slobodi jer do sada izdržani dio kazne nije dostatno utjecao na zatvorenika na način da se može osnovano očekivati da ubuduće neće činiti nova kaznena djela.

Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir činjenicu da iz izvješća Kaznionice u T. proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora počinio teži stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 8. ZIKZ-a, odnosno tjelesni napad na bilo koju osobu, kojom prilikom mu je izrečena stegovna mjera uskrate raspolaganja novca u trajanju od mjesec dana, da je pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom zadovoljava, time da je njegova radna angažiranost oscilirajućeg ponašanja bez razvijenih radnih navika, dok počinjena kaznena djela priznaje, pri čemu samo djelomično preuzima odgovornost za njih. Imajući na umu i činjenicu da je zatvorenik u jednom navratu ranije kazneno osuđivan zbog tri kaznena djela i to prijevare, krivotvorenja isprave te zlouporabe osobne iskaznice, kojom prilikom mu je izrečena uvjetna osuda, a vodeći računa i o brojnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je zatvorenik pravomoćno osuđen, pri čemu mu je prvotno izrečena kazna zatvora bila zamijenjena radom za opće dobro, koji nije izvršio svojom krivnjom u cijelosti, još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu jer, s obzirom na sve prethodno navedeno, nije osnovano za očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo. Ovo osobito i iz razloga što iz izvješća Kaznionice u T. proizlazi da je vjerojatnost kriminalnog povrata kod zatvorenika procijenjena srednje visokom, a da je u okolnostima obiteljske podrške i rješavanjem zaposlenja značajno umanjena. No, mišljenje je i kaznionice da zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti jer, između ostalog,  zatvorenik nema jasnih planova za budućnost u vidu zaposlenja i osamostaljenja, zbog čega na njegovoj strani nema pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora.

Okolnosti da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, da su članovi njegove obitelji slabog zdravlja i u rizičnoj skupini za obolijevanje od COVID-19 te okolnost što se protiv njega ne vodi nikakav kazneni ili prekršajni postupak, uz paušalnu tvrdnju eventualne mogućnosti zaposlenja, a na koje se upire i u zatvorenikovoj žalbi kao činjenice zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, trebalo prihvatiti njegov osobni prijedlog za uvjetni otpust, nisu ni same po sebi, a niti u svojoj ukupnosti dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, vodeći računa o svim gore izloženim okolnostima.

Stoga je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. kolovoza 2020.