- 1 -              II Kž 336/2020-4

 

 

 

 

Broj: II Kž 336/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. srpnja 2020. broj Kov-Us-13/2019-120, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude.

 

U vrijeme trajanja istražnog zatvora optuženicima je uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode i u istražnom zatvoru, i to optuženom V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, optuženom S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje, a optuženom D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. M. po branitelju, odvjetniku D. O., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženom V. M. ukinuti istražni zatvor uz određivanje jedne ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i optuženi S. T. po branitelju, odvjetniku A. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Žalbu je podnio i optuženi D. Č. po branitelju, odvjetniku D. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi optuženog V. M. da pobijano rješenje ne sadrži valjane i dostatne razloge, kao i žalbeni prigovori optuženog D. Č. da se pobijano rješenje ne može ispitati jer su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upiru optuženi V. M. i optuženi D. Č. Isto tako, nije u pravu optuženi S. T. kada upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice, koja je u međuvremenu i potvrđena, te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, a protivno istaknutim žalbenim navodima optuženog S. T., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su optuženikovi žalbeni prigovori kojima osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje produljenog kaznenog djela koje je njemu stavljeno na teret, ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, uz tvrdnje o "lažnim obranama" suoptuženika. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi S. T. počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima ovog žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog optuženika i stupnjevima njihove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da optuženi S. T. i optuženi D. Č., osim državljanstva R. H., imaju i državljanstvo B. i H., gdje i prebivaju, a u R. H. nemaju prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ih bilo koja druga okolnost obiteljske ili poslovne prirode veže za područje R. H. Ovi optuženici su bili nedostupni tijekom istrage, a nakon uhićenja ostalih pripadnika zločinačkog udruženja nisu ulazili na područje Republike Hrvatske. Optuženi S. T. uhićen je 29. travnja 2019., a optuženi D. Č. 24. travnja 2019., obojica u B. i H., te je optuženi S. T. izručen R. H. 30. srpnja 2019., a optuženi D. Č. 24. rujna 2019. Kada se navedeno dovede u vezu s težinom kaznenih djela za koja se terete u ovom postupku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i značaju predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njihovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Stoga žalbenim navodima optuženog S. T. i optuženog D. Č. kako je nadležnim tijelima kaznenog progona bila poznata njihova adresa na koju su mogli biti pozvani radi sudjelovanja u ovom postupku, kao ni žalbenim navodima optuženog D. Č. kako nije mogao znati da se protiv njega vodi kazneni postupak, odnosno paušalnom tvrdnjom optuženog S. T. kako je podnio zahtjev za promjenu adrese boravka na nekretnini u Republici Hrvatskoj, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

Isto tako, zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č., prvostupanjski sud opravdano temelji na okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja su optuženici osnovano sumnjivi. Naime, duljina inkriminiranog razdoblja, značaj uloge pojedinog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, s jasno određenom podjelom uloga i koordinacijom postupanja, vrsta i količina droge, odnosno tvari koja se upotrebljava za izradu droge heroin, te način inkriminiranog postupanja, uz brojnost protupravnih radnji, kao i činjenicu da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni karakter, jesu okolnosti koje upućuju na upornost i postojanje veće kriminalne količine protupravnih postupanja optuženika, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani tih optuženika.

 

Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju ponovljenim žalbenim navodima optuženog D. Č. o nastupu rehabilitacije za kazneno djelo za koje je taj optuženik ranije osuđen.

 

Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud izložene okolnosti počinjenja kaznenih djela doveo u vezu s činjenicom da je optuženi S. T., prema izvatku iz kaznene evidencije, pravomoćno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave. Isto tako, treba imati u vidu da je optuženi V. M., protivno žalbenim navodima tog optuženika, koji netočno upire na optuženikovu neosuđivanost, prema podacima u spisu predmeta (izvadak iz kaznene evidencije, list 654.), ranije pravomoćno osuđen u Saveznoj Republici Njemačkoj zbog počinjenog kaznenog djela vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje. Unatoč tomu što se ne radi o istim ili istovrsnim kaznenim djelima, navedeno upućuje na upornost tih optuženika u protupravnom postupanju, a jednako tako i na činjenicu da ni prethodne osude nisu utjecale na optuženike da svoja ponašanje usklade s društvenim normama. Naprotiv, protupravno ponašanje optuženika je progrediralo, budući da su u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjivi da su počinili teža kaznena djela.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženog V. M. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Nadalje, u odnosu na žalbene navode optuženog V. M. i optuženog S. T., ponovno se ističe žaliteljima kako okolnost da su drugim suoptuženicima u ovom kaznenom postupku ukinuti istražni zatvori ne dovodi u pitanje načelo jednakosti svih pred zakonom. Naime, razlozi za određivanje i produljenje istražnog zatvora utvrđuju se konkretno, zasebno u odnosu na svakog pojedinog optuženika, te se ne mogu "preslikati" na ostale optuženike.

 

Optuženi V. M. i optuženi D. Č. ujedno ističu vrijeme koje su do sada proveli u istražnom zatvoru, optuženi V. M. više od 20 mjeseci, a optuženi D. Č. već 10 mjeseci, očito time upirući na povredu načela razmjernosti. Napominje se, međutim, žaliteljima da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim navodima u žalbama optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2020.