- 1 -              II Kž 334/2020-4

Broj: II Kž 334/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. srpnja 2020. broj Kov-iz-30/2020. (Kov-50/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog M. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. A. po braniteljici, odvjetnici J. K., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika pustiti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog M. A. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti konkretno i dostatno obrazlaže. Naime, uložena okrivljenikova nepopustljivost, naročito izražena i uporna agresivnost okrivljenika tijekom inkriminiranog događaja, uz okolnost da je pojava trećih osoba spriječila nastanak težih posljedica, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

Pored toga, sud prvog stupnja je navedeno pravilno doveo u vezu s podacima koji proizlaze iz izvatka iz prekršajne evidencije. Prema toj evidenciji, okrivljenik je u prosincu 2017. pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Razvidno je da se radi o prekršaju počinjenom na štetu iste oštećenice, okrivljenikove bivše supruge. Izloženo, neovisno o tomu što okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, upućuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, a isto tako i na činjenicu da dosadašnje prekršajno kažnjavanje na njega nije utjecalo da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo. Stoga je tvrdnja žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru (od 9. ožujka 2020.) preventivno utjecalo na okrivljenika, bez odlučnog značaja na pravilnost pobijane odluke.

Kraj tako utvrđenog stanja stvari, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim isticanjem da okrivljenik redovito prolazi psihološka testiranja kao pripadnik Hrvatske vojske.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušane. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja izvjesne opasnosti od njegova ponovnog činjenja kaznenih djela u slučaju boravka na slobodi. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže okrivljenik.

Žalitelj ujedno ističe kako je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo pet mjeseci, smatrajući kako je time narušeno načelo razmjernosti jer je mjera istražnog zatvora određena kao "supstitut za izdržavanje kazne". Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. kolovoza 2020.