REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 84 Pž-5968/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Božena Zajec, u pravnoj stvari
tužitelja HIDROBEL d.o.o. Belišće, Starovalpovački put 1, OIB 90047074492, kojeg zastupa
punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika DVORAC d.o.o.
Valpovo, Reljkovićeva 16, OIB 15734642164, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić,
odvjetnica u Osijeku, radi isplate iznosa od 118.602,62 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2019-26 od 18. rujna

2019., 18. kolovoza 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2019-26 od 18. rujna 2019.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2019-26 od 18. rujna
2019. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ružice
Gagro iz Valpova poslovnog broja Ovrv-537/15 od 28. travnja 2015. kojim je naloženo
tuženiku platiti tužitelju iznos od 118.602,62 kn sa zateznim kamatama kao i trošak ovršnog
postupka, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke), tužitelju je naloženo
platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.286,03 kn u roku od osam dana (točka 2.
izreke).

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj radi bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom
odredaba parničnog postupka jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a osobito jer sud nije
uzeo u obzir njegov podnesak od 16. rujna 2019. u kojem podnesku je izložio sadržaj presuda
i rješenja iz drugih postupaka između stranaka, koji se postupci vode u pogledu jednake
pravne i činjenične problematike, a u kojima je izraženo pravno stajalište da Ugovori iz 2006.
uopće nisu preneseni sa Kombel d.o.o. na tužitelja te da predmetni Ugovori iz 2006. ne
obvezuju tužitelja u odnosu na tuženika. Žalitelj smatra da predmetne odluke predstavljaju
novi pravni moment u ovome postupku i da se sud morao očitovati u odnosu na njih i izložiti
razloge neprihvaćanja pravnog stava Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženog
u tim odlukama, a zbog čega se presuda ne može ispitati i zbog čega je činjenično stanje

Poslovni broj: 84 Pž-5968/2019-2 2

pogrešno utvrđeno. Predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno
odlučivanje uz naknadu troška žalbe u iznosu od 5.826,25 kn.

U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome osporava žalbene navode tužitelja i ističe da
osim presuda koje spominje tužitelj u žalbi postoje i presude u kojima je zauzeto stajalište da
je tužitelj kao pravni sljednik i novoosnovano društvo preuzeo prava i dio imovine društva
Kombel d.o.o. pa tako i distribucijske ugovore, čime se potvrđuje da su stranke u ugovornom
odnosu i da predmetni distribucijski ugovori nisu raskinuti. Predlaže odbiti žalbu kao
neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u
žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl.

356. ZPP-a).

Tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa od 118.602,62 kn po računu broj 482/hidro/1/1 od 28. veljače 2014. za isporučenu pitku vodu i prikupljenu otpadnu vodu.

Prethodno je potrebno istaknuti da je u ovome postupku već jednom ukinuta presuda
prvostupanjskog suda kojom je ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova poslovnog broja Ovrv-537/15 od 28. travnja

2015., te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U predmetnom rješenju ovoga suda
poslovnog broja Pž-2406/2016-3 od 28. veljače 2019. navedeno je da je pravilan zaključak
prvostupanjskoga suda da stranke nisu otkazale Ugovore od 15. svibnja 2006 i da se dopis od

1. rujna 2014. ne može smatrati otkazom ugovora jer ga je poslao prednik tužitelja, trgovačko
društvo Kombel d.o.o., koji više nije ugovorna strana pa otkaz nema pravnoga učinka.
Također, navedeno je da dopis od 19. kolovoza 2014. ne predstavlja otkaz ugovora jer
navedenim dopisom tužitelj poziva tuženika na potpis novih ugovora najkasnije do 25.
kolovoza 2014. ili da se kao nezadovoljna strana opredijeli za novoga isporučitelja.
Zaključno, ovaj sud navodi da iz dopisa tuženika od 22. rujna 2014. proizlazi da se tuženik
očituje na dostavljene račune, kao i na dopis o otkazu ugovora koji je poslao prednika tužitelja
(Kombel d.o.o.), a ne tužitelj te potvrđuje da je primio dopis o otkazu ugovora, ali ne i da
otkazuje ugovore. Također, u odluci Pž-2406/2016-3 od 28. veljače 2019. ovaj sud potvrđuje
da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 208. st. 1. i 3. Zakona o vodama
(„Narodne novine“ broj: 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14) i zaključio da je tužitelj, koji nije bio
zadovoljan ugovorenom visinom cijene bio dužan tražiti od suda da se ugovorena cijena
izmijeni, a do odluke suda mogao je tražiti od Vijeća za vodne usluge da privremenom
mjerom odredi cijenu vode. Budući da tužitelj nije zatražio od suda izmjenu ugovorene cijene,
bio je obvezan obračunavati cijenu isporučene vode i pročišćavanje otpadnih voda u skladu sa
sklopljenim ugovorima, kako u odnosu na distribuciju vode za piće, tako i u odnosu na
sakupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Poslovni broj: 84 Pž-5968/2019-2 3

Unatoč utvrđenom ovaj sud je ukinuo presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni
broj Povrv-911/2015-10 od 10. veljače 2016. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje
jer je utvrdio da je izreka presude nerazumljiva jer je ukinut platni nalog i odbijen tužitelj s
tužbenim zahtjevom, ali nije naveden sadržaj tog tužbenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP).

Nakon ovosudne odluke Pž-2406/2016-3 od 28. veljače 2019. prvostupanjski sud je
održao 17. rujna 2019. ročište za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava zaključena te je
zakazano ročište za objavu sada pobijane presude. U pobijanoj presudi Povrv-911/2015-10
prvostupanjski sud je ponovno donio jednaku odluku s istim obrazloženjem s obzirom da je i
utvrđenje ovoga suda bilo da su zaključci iz obrazloženja odluke bili pravilni, ali je sud
propustio u izreci odluke navesti sadržaj odbijenog tužbenog zahtjeva, a što je prvostupanjski
sud ispravio.

U odnosu na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegov
podnesak od 16. rujna 2019. u kojem podnesku je izložio sadržaj presuda i rješenja iz drugih
postupaka između stranaka, a u kojima je izraženo pravno stajalište da Ugovori iz 2006.
uopće nisu preneseni sa Kombel d.o.o. na tužitelja te da predmetni Ugovori iz 2006. ne
obvezuju tužitelja u odnosu na tuženika, potrebno je istaknuti da prema odredbi čl. 299. st. 2. i

3. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove
dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno
predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. čl. 299. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.
Predmetnu činjenicu da tužitelja ne obvezuju Ugovori iz 2006., tužitelj je iznio tek nakon
zaključenja prethodnog postupka i osnovano prvostupanjski sud nije uzimao u obzir sadržaj
podneska od 16. rujna 2019. i presuda dostavljenih uz njega. Predmetnu činjenicu tužitelj
iznosi tek u podnesku od 16. rujna 2019., nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se
o činjenici koju nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
Tužitelj je tijekom postupka tvrdio ne da ga predmetni Ugovori iz 2006. ne obvezuju, nego da
postojeće cijene iz Ugovora iz 2006. nisu bile održive i da je pozvao tuženika da potpiše i
dostavi tužitelju nove Ugovore, a kako je to tuženik odbio to je došlo do raskida Ugovora iz

2006., a kako je tuženik i nakon raskida poslovne suradnje nastavio koristiti vodne usluge
tužitelja, to tužitelj smatra da je mogao primijeniti cijene vodnih usluga koje je odredio
svojom odlukom od 1. kolovoza 2014. (tako tužitelj iznosi i u svojoj žalbi iz veljače 2016.).
Dakle, kako uopće nije bilo sporno obvezuju li tužitelja Ugovori iz 2006. ili ne, to
prvostupanjski sud predmetnu činjenicu nije niti utvrđivao, a kako je predmetna činjenica
iznesena tek nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 16. rujna 2019. to je
prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude (čl. 299.
st. 3. ZPP-a).

Slijedom navedenog, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iz prvostupanjske odluke i
na njih se poziva jer je sud prvog stupnja jasno obrazložio svoju odluku i na utvrđeno
činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je valjalo na temelju odredbe čl.

368. st. 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Odluka o parničnom trošku je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:

Poslovni broj: 84 Pž-5968/2019-2 4

142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i Tarifom sudskih pristojbi sadržanoj u Zakonu o sudskim
pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), a koje troškove tužitelj nije konkretno
osporavao.

Zagreb, 18. kolovoza 2020.

Sudac Božena Zajec

Broj zapisa: 17898-3fbcb

Kontrolni broj: 0e5fb-83840-24db6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BOŽENA ZAJEC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.