- 1 -              Rev 764/2017-3

Broj: Rev 764/2017-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. K. (OIB: ... ) iz Z., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. L. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., radi brisanja nezakonite uknjižbe i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7413/15-2 od 11. listopada 2016. kojom je preinačena i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4214/14-18 od 26. veljače 2015., u sjednici održanoj 18. kolovoza 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev upravljen na brisanje nezakonitog upisa tuženika na nekretnini, stanu pobliže opisanom u izreci koja je uknjižba ostvarena i dopuštena temeljem rješenja zk. odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-21080/13 od 2. svibnja 2013. te je naložena uspostava prijašnjeg stanja (točka I. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 40.000,00 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 25.450,00 kuna (točka III. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev, dok je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže osporenu presudu preinačiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužiteljica dala punomoć svome sinu M. K. kojom ga je ovlastila na raspolaganje njezinom nekretninom time da ta punomoć vrijedi do opoziva. Nadalje utvrđuju da je sin tužiteljice zastupao tužiteljicu u sklapanju pravnog posla s tuženikom temeljem kojeg je izvršen upis u zemljišne knjige.

Sud prvoga stupnja zaključuje da sin tužiteljice nije imao valjanu punomoć jer da je imao generalnu punomoć koja sukladno odredbi čl. 53. st. 2. al. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08, dalje: ZZK) traje jednu godinu. Slijedom toga zaključuje i da je isti otuđio stan tužiteljice u korist tuženika pa da je takav upis nezakonit.

Drugostupanjski sud međutim smatra da je punomoć koju je tužiteljica dala svome sinu specijalna punomoć za koju ne vrijedi ograničenje da ne smije biti starija od godinu dana. Isto tako zaključuje da je u izdanoj punomoći tužiteljica ovlastila opunomoćenika na poduzimanje više određenih pravnih poslova što takvoj punomoći ne oduzima svojstvo posebne punomoći.

Na temelju takvih zaključaka drugostupanjski sud tužbeni zahtjev odbija.

Nije dvojbeno da je tužiteljica svome sinu dala punomoć kojom ga je ovlastila da nekretninu u njezinom vlasništvu može opteretiti ili prodati. Takva punomoć je, bez obzira što nosi naziv „specijalna“ i po svome sadržaju specijalna jer ovlašćuje na poduzimanje točno određenih pravnih radnji oko pravnog statusa nekretnine. Stoga je posve u pravu sud drugoga stupnja kada je takvu punomoć smatrao kao specijalnu.

Naime, sadržaj i doseg te punomoći upravo ukazuju da je ista specijalna i namijenjena poslovima opterećenja ili prodaje nekretnine. Dakle, punomoć je izdana upravo za te poslove, pa i za posao koji je sklopljen. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

Stoga je materijalno pravo posve pravilno primijenjeno i revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 18. kolovoza 2020.