Poslovni broj: 57 Pž-182/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-182/2018-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja L. L. j.d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika R.-E. G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 33.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2273/2015 od 3. studenoga 2017.,

18. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2273/2015 od 3. studenoga 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javnog bilježnika J. A. iz Z. poslovni broj Ovrv-55/2015 od 16. ožujka 2015. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 33.000,00 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.681,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

 

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navod da je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje utužene tražbine, jer iz izvedenih dokaza na okolnost postojanja poslovnog odnosa stranaka i tuženikovog obavljanja poslova odvoza građevnog materijala s gradilišta tužitelja saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka G. R. i P. N. te svjedoka D. P. i D. N., sud tu činjenicu nije mogao sa sigurnošću utvrditi. Stoga tuženiku s te osnove ne pripada pravo zahtijevati plaćanje naknade u visini utuženog duga. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

Protiv presude tužitelj je podnio navodeći da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Osim toga, sud je pogrešno

utvrdio da tužitelj nije dokazao poslovni odnos među strankama, jer iz iskaza tužiteljevog direktora G. R. proizlazi da je zaposlenik tužitelja D. P. bio ovlašten voditi poslove tuženika i imao ovlaštenja za distribuciju goriva za kooperante. Iz navedenog proizlazi da je tuženik sporni posao dogovorio sa D. P., posljedično čemu je sud pogrešno utvrdio činjenicu da nepostojanja poslovnog odnosa i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljeni prijevoz i odvoz građevnog materijala na gradilište kod centra I., u razdoblju od 2. svibnja 2014. do 23. lipnja 2014.

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, jesu li stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu, kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun. saslušanjem stranaka i svjedoka te primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Žalbeni navodi svode se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji nije ispitan jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao poslovni odnos ni da je ugovoreno djelo obavio niti koja je ugovorena cijena za predmetne radove. Suprotno žalbenim navodima prilaganjem utuženih računa žalitelj nije dokazao poslovni odnos jer su računi njegove jednostrane isprave i samo na temelju njih, bez izvođenja daljnjih dokaza kojima bi se utvrdio osnova, način i pravilnost obračunatog iznosa, tužitelj nije dokazao visinu utužene tražbine.

 

Suprotno žalbenim navodima, iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu G. R., na koji se žalitelj poziva u žalbu, proizlazi da je D. P. bio dužan potpisati otpremnice o obavljenom prijevozu. S obzirom na to da iz spisa proizlazi da je svjedok D. P. osporio vjerodostojnost njegovog potpisa otpremnica priloženim na listovima 113.-227. spisa prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev.

 

Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Zato je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev jer tuženik nije dokazao poslovni odnos s tužiteljem.

 

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

 

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 18. kolovoza 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.