- 1 -

Broj:Jž-2752/2018

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašič i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L. G. kojeg brani odvjetnik N. Š. iz ZOU N. Š. – S. P., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03, 71/06, 43/09, 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog L. G., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 34. Pp J-4741/17 od 26. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2020.,

      p r e s u d i o  j e:

I.              Prihvaćanjem kao osnovane žalbe okrivljenog L. G. i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni L. G. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

da bi:

              dana 21. listopada 2017. godine u 16,50 sati, u D. na naplatnim kućicama A1, kao navijač GNK Dinamo zatečen u alkoholiziranom stanju kako dolazi na nogometnu utakmicu u Splitu između HNK Hajduk i GNK Dinamo, koja se tog dana u 19,00 sati odigrava na stadionu „Poljud“ po koncentracijom alkohola od 0,57 g/kg koja mu je utvrđena alkometrom „Drager“, dakle da je pokušao ući na prostor športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka pa da bi time počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. 

II.              Na temelju  odredbe  članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni L. G. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je okrivljeniku na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna  u iznosu od 2.000,00 kuna, a koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

              Istom presudom okrivljeni L. G. je dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 150,00 kuna.

              Protiv prvostupanjske presude okrivljeni L. G. je pravodobno posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnome da okrivljenik nije počinio kažnjivu radnju budući je koncentracija alkohola utvrđena putem uređaja Drager u iznosu od 0,57 g/kg, a koju je obavezno trebalo umanjiti za o,1 g/kg za granicu dopuštene pogreške mjerenja i koja iznosi 0,47 g/kg što nije propisano kao prekršaj.

              Žalitelj predlaže da se žalba okrivljenika prihvati te prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

Žalba je osnovana.

Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret u konkretnom slučaju nije prekršaj.

Naime, okrivljenom L. G. se optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-02-70-152/2017 od 21. listopada 2017. godine stavlja na teret da je dana 21. listopada 2017. godine u 16,50 sati, u D. na naplatnim kućicama A1, kao navijač GNK Dinamo zatečen u alkoholiziranom stanju kako dolazi na nogometnu utakmicu u Splitu između HNK Hajduk i GNK Dinamo, koja se tog dana u 19,00 sati odigrava na stadionu „Poljud“  po koncentracijom alkohola od 0,57 g/kg koja mu je utvrđena alkometrom „Drager“, dakle da je pokušao ući na prostor športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka pa time počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. 

Međutim, osnovano ističe žalitelj u žalbi da su policijski službenici bili dužni u inkriminirano vrijeme prilikom utvrđivanja koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika putem uređaja Drager navedenu koncentraciju alkohola od 0,57 g/kg umanjiti za 0,1 g/kg kao granicu dopuštene pogreške mjerenja kako je  to propisano Pravilnikom o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika („Narodne novine“ broj: 118/99, 163/03, 74/14, 60/20) i kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmi serijski broj xxxxx od 21. listopada 2017. u kojem je utvrđena koncentracija alkohola od 0,57 g/kg umanjena za 0,1 g/kg, a koje umanjenje u konkretnom slučaju nije bila konstatirano od strane policijskog službenika koji je proveo alkotestiranje kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika. Isto tako je potrebno naglasiti da je u odredbi članka 9. Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika propisano da se točnost mjerenja etilometra utvrđuje održavanjem rezultata mjerenja u granicama dopuštene pogreške (GDP), a koje su granice dopuštene pogreške (GDP) pri tipnome ispitivanju, prvome ovjeravanju i ponovnome ovjeravanju utvrđene su u tablici 1 i u kojoj je naznačeno da se navedene granice uračunavaju ± 0,020 mg/L za udio  alkohola od 0,000 do  0,400 mg/L ili ± 0,042 ‰ za udio alkohola  od 0,00 ‰ do 0,83 ‰ ± 5% za udio alkohola od  0,400 mg/L do 2,000 mg/L ili  ± 5% za udio alkohola od  0,83 ‰ do 4,17‰ ± 20% za udio alkohola  veći od 2,000 mg/L ili ± 20 % za udio alkohola  veći od 4,17 ‰.

Stoga u konkretnom slučaju proizlazi da se okrivljeniku trebala utvrđena koncentracija alkohola od 0,57 g/kg umanjiti za 0,1 kg, kako je to izričito konstatirano u navedenom zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmi serijski broj xxxxx od 21. listopada 2017. u smislu granice dopuštene pogreške mjerenja, a što je propustio konstatirati policijski službenik koji je proveo ispitivanje putem uređaja Drager i koja stoga u konkretnom slučaju iznosi 0,47 g/kg.

              U odredbi članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je propisano da će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kaznit za prekršaj fizička osoba koja pokuša ući, dođe ili boravi na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

Stoga, s obzirom da u konkretnom slučaju utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika iznosi 0,47 g/kg jer je utvrđenu koncentaciju od 0,57 g/kg trebalo umanjiti za 0,1 kg, radnja okrivljenika u konkretnom slučaju ne predstavlja prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima budući da je kažnjiv pokušaj ulaženja u športski objekt u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, kako to osnovano ističe žalitelj u podnesenoj žalbi te je okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

              U svezi navedene odluke troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona primjenom odredbe članka 140. stavka 2. citiranog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

              Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, dana 17. kolovoza 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.