Poslovni broj: 57 Pž-25/2017-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-25/2017-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. U., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. H. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3264/2015 od 18. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3264/2015 od 18. studenoga 2016. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 63.187,50 kn.

 

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3264/2015 od 18. studenoga 2016. u preostalom dijelu i sudi:

 

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.512,50 kn (dvanaesttisućapetstodvanaest kuna i pedeset lipa), kao neosnovan.

 

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 12.512,50 kn, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim sljedećih odluka glavne skupštine tuženika održane 8. prosinca 2015; 

- Odluka o prihvaćanju izvješća izvršnih direktora o razlozima povećanja temeljnog kapitala i potpunom isključenju prava prvenstva pri upisu dionica kod povećanja temeljnog kapitala;

- Odluka o povećanju temeljnog kapitala društva ulogom u novcu i potpunom isključenju prava prvenstva pri upisu dionica kod povećanja temeljnog kapitala, prema kojoj se povećava temeljni kapital tuženika s iznosa od 50.000.000,00 kn za iznos od 10.000.000,00 kn na iznos od 60.000.000,00 kn izdavanjem 100.000 redovnih dionica koje glase na ime, u nematerijaliziranom obliku, svaka u nominalnom iznosu od 100,00 kn, određuje se upis na ime B. T. iz Z., koji će uplatiti iznos od 44.500,000 kn, odnosno 445,00 kn po dionici, od čega se 10.000.000,00 kn odnosi na povećanje nominalnog iznosa temeljnog kapitala, a ostatak u iznosu od 34.500.000,00 kn ulazi u imovinu Društva i proknjižit će se u skladu s računovodstvenim i poreznim propisima, u odnosu na ulog koji je u cijelosti uplaćen, izdat će se 100.000 redovnih dionica koje glase na ime, u nematerijaliziranom obliku, svaka u nominalnom iznosu od 100,00 oznake AUHR-R-A, te će sve dionice preuzeti B. T. i u potpunosti se isključuje prvo prvenstva preostalih dioničara Društva, pri upisu dionica kod povećanja temeljnog kapitala Društva, osim B. T., ako povećanje temeljnog kapitala ne bude upisano u sudski registar najkasnije u roku od tri mjeseca od dana donošenja Odluke, iznos uplaćenog uloga vratit će se gospodinu B. T. u roku od petnaest dana od isteka navedenog roka, temeljni kapital Društva povećat će se, te će se smatrati da su Dionice izdane i preuzete od strane B. T., na dan upisa povećanja temeljnog kapitala u sudski registar.“

- Odluka o izmjenama i dopunama Statuta društva u odredbama koje se odnose na temeljni kapital, i mijenja se članak 4. Statuta društva od 2012., tako da sada temeljni kapital društva iznosi 60.000.000,00 podijeljen je na 600.000 dionica i nominalna vrijednost svake osnivačke dionice iznosi 100,00 kn, sve dionice društva redovne su i izdane su u obliku nematerijaliziranih vrijednosnih papira (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 75.700,00 kn (točka II. izreke).

 

U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da je tužitelj imatelj 17.095 tuženikovih dionica koje predstavljaju 3,42% tuženikovog temeljnog kapitala i zahtjeva utvrđenje ništetnosti odluka glavne skupštine tuženika održane 8. prosinca 2015. na temeljem čl. 355. st. 1. u svezi s čl. 277. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD), podredno, pobija odluke iz razloga što su suprotne čl. 279. t. 1. i čl. 366. ZTD-a. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da odluke donesen na glavnoj skupštini 8. prosinca 2015. nisu zahvaćene razlozima ništetnosti, jer je skupština sazvana na način propisan u čl. 277. st. 2. ZTD-a, što je razvidno iz priloženog preslika oglasa objavljenog u „Narodnim novinama“ koji ima potpuni sadržaj prema čl. 277. st. 3. ZTD-a. U odnosu na povredu iz čl. 355. st. 3. i 4. u svezi čl. 211. ZTD-a sud je utvrdio da odlukama nisu povrijeđena prava isključenih dioničara i one nisu suprotne moralu i biti društva jer odluka o isključenju ostalih dioničara, kao i odluka o povećanju temeljnog kapitala, same za sebe, ne predstavljaju nesavjesno ili neodgovorno postupanje niti se radi o svjesnom nanošenju štete društvu dioničarima ili vjerovnicima društva. Te odluke su izraz volje dioničara sukladno odredbi čl. 290. i 308. ZTD-a, jer su dioničari društva sa potrebnom većinom donijeli odluku o povećanju temeljnog kapitala i o isključenju ostalih dioničara pri upisu novih dioničara, sukladno čl. 308. st. 4. ZTD-a. Zbog iznesenih razloga nisu utvrđeni ni razlozi ništetnosti niti razlozi pobojnosti odluka posljedično čemu je tužbeni zahtjev odbijen.

Ujedno, sud navodi da je 21. travnja. 2016. održana skupština društva tuženika na kojoj su donesene sadržajno identične odluke kao i na skupštini 8. prosinca 2015. i koje tužitelj pobija iz istih razloga kao u ovo parnici u parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P-143/2016. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu, navodeći, u bitnome, da je sud propustio odlučiti o razlozima pobojnosti odluka glavne skupštine održane 8. prosinca 2015. samo zbog toga što je na kasnijoj skupštini, održanoj 21. travnja 2016. donesena odluka o potvrđivanju tih odluka, pri čemu nije uzeo u obzir da je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu radi utvrđivanja pobojnosti odluka donesenih na toj kasnijoj skupštini. Pored toga, kasnije pokrenuta parnica nije pravomoćno okončana odbijanjem tužbenog zahtjeva slijedom čega je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 361. ZTD-a jer je propustio odlučiti o osnovanosti razloga pobojnosti spornih odluka samo zbog toga što su one na kasnijoj skupštini potvrđene novom odlukom. Pogrešna je ocjena suda da tužiteljeve tvrdnje iznesena na okolnost utvrđivanja stvarnih razloga povećanja temeljnog kapitala i isključenja prava prvenstva dioničara do kojih je došlo isključivo radi osiguranja vodeće pozicije u društvu dioničaru B. T. nije osnovana, nisu protivne biti društva odnosno moralu. Na tu okolnost sud je propustio ocijeniti iskaz svjedoka I. B. koji je upravo potvrdio tužiteljeve tvrdnje. Pogrešno je utvrđenje suda da donošenje odluke na glavnoj skupštini potrebnom većinom glasova održava volju dioničara jer je u ovom slučaju odluka donesena na temelju nepotpunih i manjkavih izvješća koja nisu bila sastavljena sukladno odredbi čl. 308. st. 5. ZTD-a, posebno u pogledu koristi koju bi tuženik ostvario isključenjem prava prvenstva svojih dioničara na upis novih dionica i činjenice da je tuženik na taj način financirao svog većinskog vlasnika u stjecanju daljnjih vlasničkih udjela u društvu. Nezakonitim sazivanjem skupštine 8. prosinca 2015. onemogućeno je glasanje dioničarima koji drže 144.297 dionica odnosno 29,65% od ukupnog broja glasova, iz čega proizlazi da u slučaju njihovog glasanja pobijane odluke možda ne bi bile donesene jer bi glasovi za donošenje pobijanih odluka činili tek 59,51% od ukupnog broja glasova, što nije dovoljno za donošenje spornih odluka. Sud je zbog pogrešne primjene odredbe čl. 279. st. 1. i 2. i čl. 355. t. 1. ZTD-a izveo pogrešan zaključak o nepostojanju tuženikovog propusta u načinu sazivanja skupštine slijedom čega je neosnovan odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odluka donesenih na toj skupštini. Odluka o troškovima postupka donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je tuženiku dosuđena naknada za pristup ročištima 22. travnja i 10. lipnja 2016. prema Tbr. 9 t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iako se radilo o pripremim ročištima na kojim se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi i priznata mu je nagrada za sastav podneska od 17. lipnja 2016. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife iako se radi o podnesku kojim tuženik odustaje od ranije podnesenog dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja. Zahtijeva nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 25.620,62 kn.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu ističe neosnovanost tužiteljevih žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 12.512,50 kn.

 

Žalba nije osnovana, osim, djelomično, u odnosu na troškove postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odluka glavne skupštine tuženika održane 8. prosinca 2015. jer ona nije sazvana na način propisan čl. 277. st. 2. ZTD i suprotna je moralu društva, podredno pobija sporne odluke iz razloga što su u suprotnosti s zakonom odnosno odredbi kojom je propisan rok za sazivanje skupštine iz čl. 279. st. 1. ZTD i pobija odluku o povećanju temeljnog kapitala društva ulozima prema čl. 366. ZTD-a jer je dioničarima nezakonito isključeno pravo prvenstva.

 

Presuda je ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4.,

8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik neosnovano ukazuje u žalbi.

 

Iz podataka u spisu proizlazi sa proizlazi da je na glavnoj skupštini tuženika donesena

8. prosinca 2015. odluka o prihvaćanju izvješća izvršnih direktora o razlozima povećanja temeljnog kapitala i potpunom isključenju prava prvenstva pri upisu dionica kod povećanja temeljnog kapitala kojom je, u bitnome, odlučeno o povećanju temeljnog kapitala tuženika s iznosa od 50.000.000,00 kn za iznos od 10.000.000,00 kn na iznos od 60.000.000,00 kn, izdavanjem 100.000 redovnih dionica koje glase na ime, u nematerijaliziranom obliku, svaka u nominalnom iznosu od 100,00 kn. Ujedno je određeno da će sve izdane dionice upisati i preuzeti gospodin B. T., koji je dužan uplatiti iznos od 44.500.000 kn, odnosno iznos od 445,00 kn po dionici, od čega se iznos od 10.000.000,00 kn odnosi na povećanje nominalnog iznosa temeljnog kapitala, a ostatak u iznosu od 34.500,00 kn ulazi u imovinu Društva. U potpunosti je isključeno pravo prvenstva ostalih dioničara pri upisu dionica kod povećanja temeljnog kapitala društva. Ujedno donijeta je i odluka o izmjenama i dopunama Statuta Društva vezano uz odredbe koje se odnose na temeljni kapital društva. Na kasnijoj skupštini održanoj 21. travnja 2016. navedene odluke glavne skupštine od 8. prosinca 2015. su potvrđene.

 

Imajući u vidu činjenične navode tužitelja proizlazi da se istaknuti razlozi ništetnosti i pobojnosti spornih odluka svode na tvrdnje da: glavna skupština nije sazvana na zakonom propisan način jer je protivna odredbi čl. 279. st. 2. ZTD-a; odluke nisu u interesu društva; odlukama je potvrđeno nezakonito isključenje prava prvenstva; odluke nisu u skladu s biti društva su suprotne moralu.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je glavna skupština 8. prosinca 2015. sazvana sukladno odredbama čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a, da je sazvana sukladno odredbama čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a, slijedom čega ne postoji razlog za njenu ništetnost u smislu odredbe čl. 355. t. 1. ZTD-a.

 

Prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpunog činjeničnog stanja utvrdio da donošenje spornih odluka nije bila rezultat grube povrede članskih prava uslijed nezakonitog sazivanja skupštine jer je skupština uredno sazvana i svim dioničarima je omogućeno sudjelovanje u njezinom radu i odlučivanje o predloženim odlukama, da je na skupštini bilo zastupljeno 70,35% ukupnog broja dionica s pravom glasa, a za odluke skupštine glasalo je 88,65% dionica s pravom glasa; da tužitelj nije obrazložio razloge iz kojih pobijana odluka nije u skladu s biti društva i razloge iz kojih je protivna moralu, da tužitelj nije dokazao da je povećanje temeljnog kapitala tuženika financirano iz njegovih sredstava te da tužitelj nije dokazao da je tuženik pogodovao svom dioničaru B. T..

 

Neosnovan je žalbeni navod da su sporne odluke suprotne biti društva i moralu, jer tužitelj, suštinski, argumentira tu tvrdnju navodima da je pobijanom odlukom omogućeno tuženikovom izvršnom direktoru i najvećem dioničaru jačanje njegove vlasničke pozicije na

teret ostalih dioničara, a ujedno je povećanje tuženikova temeljnog kapitala financirano iz sredstava samog tuženika. Međutim, da bi odluka bila kvalificirana kao odluka protivna biti društva potrebno je da ona sadržajno bude protivna njegovoj biti. Dakle, radilo bi se o slučajevima u kojima se odluka donosi protivno pravilima ustroja dioničkog društva ili kada se odlukom zadire u nadležnost drugih organa, što, ovdje nije slučaj, slijedom čega odluka nije protivna biti društva niti navedeno proizlazi iz iskaza iskaz svjedoka I. B., što tužitelj neosnovano navodi u žalbi.

 

Neosnovan je žalbeni navod da je sud propustio odlučiti o razlozima pobojnosti odluka glavne skupštine održane 8. prosinca 2015. samo zbog toga što je na kasnijoj skupštini, održanoj 21. travnja 2016. donesena odluka o potvrđivanju tih odluka, pri čemu nije uzeo u obzir da je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu radi utvrđivanja pobojnosti odluka donesenih na toj kasnijoj skupštini jer je prvostupanjski sud pored iznošenja navoda o kasnije pokrenutoj parnici u smislu odredbe čl. 360. ZTD-a pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao razloge pobojnosti odluka na koje se poziva. Naime, odluke glavne skupštine o povećanju temeljnog kapitala uz isključenje prava prvenstva pri upisu novih dionica i izmjene i dopune odredaba statuta vezano uz temeljni kapital, nisu protivne ni zakonu, ni statutu. Tužitelj kao osnovne razloge pobojnosti zbog povrede postupka navodi okolnost da izvješće uprave o razlozima povećanja temeljnog kapitala i isključenju prava prvenstva pri upisu novih dionica ne sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 308. st. 5. ZTD-a te okolnost da je skupština sazvana protivno odredbi čl. 279. st. 2. i st. 4. ZTD-a.

 

Uzevši u obzir odredu čl. 308. st. 5 ZTD-a kojom je propisano da se odluka kojom se pravo prvenstva pri upisu dionica u potpunosti ili djelomično isključuje može donijeti samo onda ako je isključenje bilo izričito i uredno objavljeno, pri čemu uprava odnosno izvršni direktori moraju glavnoj skupštini učiniti dostupnim izvješće o razlogu za djelomično ili potpuno isključenje prava prvenstva pri upisu dionica, a u izvješću se mora obrazložiti predloženi iznos za koji se planiraju izdati dionice prvostupanjski u sud je pravilnom utvrio da je izvješće uprave sastavljeno prema čl. 308. st. 5. ZTD-a.

 

Iz sadržaja priloženog izvješća uprave jasno je navedeno je da je društvo A. H. C. d.o.o. ispunilo osnivačke planove i uklopilo se u organizacijsku cjelinu poslovne grupe A. H.. d.o.o. U navedenom društvu tuženik drži 52% udjela, dok 48% udjela drži B. T.. Razlika u upravljanju u odnosu na ostala društva članove poslovne grupe A. H. proizlazi iz mješovitog vlasništva društva A. H. C. d.o.o. te je navedeno društvo potrebno statusno izjednačiti sa svim članicama poslovne grupe i promijeniti strukturu vlasništva, kako bi nakon preuzimanja suvlasničkog udjela B. T. tuženik postao jedini član društva. Navedeno stjecanje se planira izvršiti otkupom udjela B. T., kojemu će za iznos kupoprodajne cijene njegovog udjela u društvu A. H. C. d.o.o. biti dozvoljeno pravo prvenstvenog upisa novoizdanih 100.000,00 dionica tuženika, pri čemu nakon upisa novih dionica sveukupni udio B. T. i članova njegove obitelji ne prelazi prag od 25% dionica tuženika.

 

Žalbeni navod kojim tužitelj ukazuje da su interesi dioničara narušeni nije osnovan jer je iz spisa je razvidno da je tužiteljev udio u kapitalu tuženika prije donošenja pobijanih odluka bio 3,42% temeljnog kapitala, a nakon donošenja pobijanih odluka udio tužitelja u temeljnom kapitalu tuženika je 2,85%. Stoga u odnosu na tuženika nije došlo do smanjenja udjela u temeljnom kapitalu ispod zakonskog praga, iz čega se može zaključiti da ne postoji

interes tužitelja koji bi premašivao interes društva. Kako su pobijane odluke donijete na skupštini na kojoj je prisustvovalo 70,35% ukupnog broja dionica s pravom glasa, a za navedene su odluke glasovali dioničari većinom od 88,65% dionica s pravom glasa, očito je da je većina dioničara smatrala da interes društva premašuje njihov interes za ostvarivanje prava prvenstva. Tužiteljeve pretpostave o načinu glasanja dioničara koji nisu bili prisutni ne utječu na činjenicu da su odluke donesene potrebnom većinom glasova i kao takve predstavljaju volju dioničara.

 

Zbog navedenog, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 355. i čl. 360. st. 1. ZTD-a te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

 

Neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tuženiku troškove zastupanja na pripremnom ročištu 22. travnja 2016. i ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 2016. u punom iznosu. Naime, na ročištima se nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima u smislu Tbr. 9.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), već se raspravljalo i o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi, slijedom čega je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja troškova pravilno primijenio Tbr. 9. 1. Tarife.

 

Međutim, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbe Tbr. 8. t. 1. OT odmjerio tužitelju naknadu troškova sastava podnesaka od 17. lipnja 2016. u iznosu od 12.500,00 kn iako iz sadržaja podneska proizlazi da tuženik odustaje od ranije podnesenog dokaznog prijedloga. Zato taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl.

155. st. 1 ZPP-a.

 

Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari i odluku o troškovima postupka u iznosu od 63.187,50 kn potvrđena, dok je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka i odbijen tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.512,50 kn, kao neosnovan.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 12.512,50 kn odbijen je kao neosnovan, budući da se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 14. kolovoza 2020.

 

Predsjednica vijeća

Ružica Omazić, v.r.