1

Gž-388/2020-2

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Alenki Laptalo,u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z. protiv tuženika I. P. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima J. U. i Lj. P., odvjetnicima u Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5856/17-28 od 27. siječnja 2020., dana 12. kolovoza 2020.

p r e s u d i o je

Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5856/17-28 od 27. siječnja 2020.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke, odbijen je dio zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 11.000,00 EUR prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.358,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prigovara da je prvostupanjski sud izvodio dokaze predložene od strane tužitelja, ali nije izveo dokaze koje je predložio tuženik čime je tuženik onemogućen u raspravljanju i počinjena bitna povreda iz članka 354 stavak 2 točka 6 ZPP.Ujedno prigovara da u razlozima presude nisu izneseni određeni razlozi odbijanja dokaznih prijedloga tuženika, pa je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 točka 11 ZPP.Ova povreda počinjena je proturječnim navodima u kojima sud tumači odredbe članka 145 Zakona o obveznim odnosima i primjenjuje na ukupnu tražbinu iako se iznos od 3.000 eura odnosi na cijenu iz ugovornog odnosa kupoprodaje, a preostali iznos od 8.000 eura, prema navodima tužitelja, odnosi se na ugovor o zajmu.Ukazuje da prema članku 145 Zakona o obveznim odnosima, novacija ima različitu glavnu činidbu ili pravnu osnovu.Prigovara da su dokazi ocjenjeni suprotno članku 8 ZPP, da je prvostupanjski sud propustio primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP.Zbog neprovođenja dokaza saslušanjem svjedoka i nepribavljanja policijskog dosjea vozila, činjenično stanje je nepotpuno i pogrešno utvrđeno.U nastavku žalbe izlaže sadržaj iskaza stranaka i iznosi ocjenu ovih iskaza.Tvrdi da su u odluci o početku tijeka zatezne kamate pogrešno primijenjene odredbe članka 1111 i 1110 Zakona o obveznim odnosima.Smatra da su obje stranke znale za zabranu ugovaranja zajma u stranoj valuti i kao takve su obje bile nepoštene, pa kamate mogu teći samo od dana podnošenja zahtjeva.

Predlaže da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365 stavak 2 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14 i 70/19 – dalje: ZPP ).

U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna odredaba povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 točka 6 ZPP, na koju se poziva žalitelj tvrdnjama da je onemogućen u raspravljanju odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka i nepribavljanjem policijskog dosjea vozila.Odredba članka 220 stavak 1 ZPP propisuje da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je stavkom 2 istog članka, sud ovlašten samostalno odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.Dakle, sud nije dužan neselektivno izvoditi sve dokaze koje predlože stranke, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice.Prvostupanjski sud je izvodio dokaze krećući se u okviru činjeničnih navoda stranaka kroz norme materijalnog prava koje su konkurirale za primjenu u ovom sporu.

Pribavljanje policijskog dosjea vozila predloženo je na okolnost kupoprodaje vozila koja nije bila sporna, dok su svjedoci predloženi na istu okolnost, te navoda odgovora na tužbu iz kojih proizlazi da tuženik ima potraživanje prema tužitelju iz drugog ugovornog odnosa ( ugovora o djelu ).Eventualne tražbine tuženika iz drugog ugovornog odnosa nisu relevantne za ishod ovog spora koji tužitelj vodi radi vraćanja dospjelih tražbina iz ugovora o zajmu.Dakle, pravilnom primjenom odredbi članka 220 ZPP, odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika.Kod iznošenja razloga odbijanja dokaznih prijedloga tuženika nije ostvarena bitna odredaba povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 točka 11 ZPP.Okolnost što je po tuženiku predložene dokaze prvostupanjski sud ocijenio nevažnim, tuženik nije onemogućen u raspravljanju, niti je takvom ocjenom dokaznih prijedloga tuženika dovedena u pitanje pravilnost primjene članka 8 ZPP.U razlozima prvostupanjske presude izvršena je savjesna i temeljita analiza svih izvedenih dokaza, kako pojedinačnom ocjenom provedenih dokaza tako i njihovom ocjenom u vezi s ostalim dokazima, dakle upravo na način kako to i nalaže odredba članka 8 ZPP, tako da ne stoje žalbeni prigovori koji se odnose na ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.Neprovođenje dokaza predloženih po tuženiku ne upozorava na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

U ovom sporu tužitelj traži isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 11.000,00 eura sa kamatom od 30. prosinca 2012.

Nije bilo sporno da su stranke potpisale pismenu ispravu, Izjavu od 2. rujna 2011., kojom je tuženik potvrdio da je primio iznos od 11.000,00 eura.Osim potvrde primitka navedenog iznosa u ispravi je navedeno"...da smo istovremeno sa primopredajom navedenog iznosa ja, I. P. i F. P., usmeno ugovorili da predaja predmetnog iznosa od 11.000,00 eura predstavlja zajam..." s obvezom tuženika da tužitelju do 30. prosinca 2012. vrati pozajmljeni iznos.

Prvostupanjski sud je iskaze stranaka i saslušanih svjedoka razmatrao kroz sadržaj Izjave od 2. rujna 2011., te pravilno utvrdio da se ukupna tražbina od 11.000,00 eura odnosi na cijenu u iznosu od 3.000,00 eura iz ranije kupoprodaje kojom je tužitelj tuženiku prodao osobno vozilo, te na iznos od 8.000,00 eura iz ranijeg zajma.

U odnosu na iznos od 3.000,00 eura, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio i zaključio da su Izjavom od 2. rujna 2011., stranke u smislu odredbe članka 145 stavak 1 Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11 – dalje : ZOO), promijenile identitet kupoprodajnog odnosa.Novacija je ugovor kojim stranke mijenjaju ili pravnu osnovu ili glavnu činidbu svoje dosadašnje obveze.Za obnovu ugovora iz članka 145 stavak 1 ZOO, potrebno je ispunjenje zakonskih pretpostavki, i to, postojanje valjane stare obveze, jasno izražena volja stranaka da stvaranjem nove obveze prestaje stara ( animus novandi ), te različitost glavne činidbe ili pravne osnove.U konkretnom slučaju, u odnosu na  obvezu isplate kupoprodajne cijene, Izjava od 2. rujna 2011., ne sadrži animus novadi, točnije izjavu stranaka da obvezom tuženika na povrat iznosa od 11.000,00 eura prestaje obveza isplate kupoprodajne cijene u iznosu od 3.000,00 eura.Polazeći od pravila da se obnova nikada ne pretpostavlja, jer mora biti jasno izražena, prema shvaćanju ovog suda, stranke Izjavom od 2. rujna 2011., nisu promijenile obvezu isplate cijene iz kupoprodaje, već su izdale novu ispravu o dugu tuženika po osnovi cijene.Niti u odnosu na iznos od 8.000,00 eura iz ranijeg zajma, nije riječ o obnovi, jer nedostaje različitost glavne činidbe i pravne osnove, kao jedne od kumulativnih pretpostavki obnove.Naime, za obnovu nužno je da se nova obveza razlikuje od stare po glavnoj činidbi ili po pravnoj osnovi.Prema shvaćanju ovog suda, Izjavom od 2. rujna 2011., tuženik je izdao novu ispravu o postojećim dugovanjima po osnovi kupoprodaje i zajma, kojom su ujedno stranke sporazumno objedinile ove dugove tuženika i izmijenile sporedne odredbe tih ugovora u odnosu na rok ispunjenja.U smislu odredbi članka 145 stavak 2 ZOO, sporazumno utvrđene promjene u ugovornim odnosima kupoprodaje i zajma koje se ne odnose na glavne činidbe, već na sporedne odredbe o roku ispunjenja, nisu novacija iz članka 145 stavak 1 ZOO.

Razmatrajući pitanje ništetnosti Izjave od 2. rujna 2011., te pravnih poslova kupoprodaje i zajma povodom kojih je Izjava sastavljena, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da su ovi pravni poslovi protivni odredbi članka 15 Zakonu o deviznom poslovanju ( NN 96/03, 140/05, 132/06, 152/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 – dalje: ZODS ), i stoga ništetni u smislu članka 322 stavak 1 ZOO.Prema članku 15 ZODS, plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata, te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke.Stranke su fizičke osobe sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj pa se smatraju rezidentima iz članka 2 stavak 1 točka 4 ZODS.

Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila po toj osnovi.Pravilnom primjenom navedene odredbe pobijanom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju vrati iznos od 11. 000,00 eura stečen na temelju ništetnih poslova.Ujedno je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži kunsku protuvrijednost tog iznosa.Naime, tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti protuvrijednost u kunama iznosa od 11.000,00 eura.

Neosnovano tuženik prigovara odluci o početku tijeka zatezne kamate.Devizni iznos po osnovi ništetnih poslova, tuženik je stekao bez valjane pravne osnove, pa je stoga temeljem članka 1115. ZOO, dužan platiti zatezne kamate, i to, ako je nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.Odluka o tijeku zatezne kamate utemeljena je na pravilnoj ocjeni da se protupravnim ugovaranjem zajma i kupoprodajane cijene u stranoj valuti, tuženik smatra nesavjesnim stjecateljem.

Iz ovih razloga je ovaj sud, ne nalazeći osnovanim žalbene navode, niti našavši da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 368 ZPP, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem čl. 166 st. 1 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.

U Karlovcu 12. kolovoza 2020.

Sudac:

Alenka Laptalo