Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -

Broj:Jž-1116/2020

 

 

                                      

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                 Broj:Jž-1116/2020

Zagreb

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene M.B., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljene M.B., podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 64. Pp J-50/2020 od 11. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2020.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena M.B. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

                                                                Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljena M.B. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te joj je na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana.

 

Istom presudom okrivljena M.B. je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

Okrivljena M.B. pravodobno je podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o izrečenoj kazni kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da ne poriče prekršaj i da joj je žao zbog vrijeđanja službenih osoba i da je bila neubrojiva  jer se ničega ne sjeća te da navedeno nikada ne bi učinila u svjesnom stanju, da je ovisnik o alkoholu i da se liječi i predlaže zamjenu odnosno ukidanje kazne zatvora.

 

Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani te da je izrečena kazna zatvora primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja.

 

U odnosu na žalbene navode okrivljenice da je ista bila neubrojiva jer se ne sjeća svojih postupka u inkriminirano vrijeme i da je ovisnik o alkoholu zbog čega se liječi potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju žaliteljica neće smatrati neubrojivim osobom kao počinitelj prekršaja budući iz stanja spisa nesporno proizlazi da se ista svojom krivnjom dovela u stanje u kojem nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja odnosno nije mogla vladati svojom voljom zbog prekomjerne uporabe alkohola čija je koncentracija u inkriminirano vrijeme iznosila 2,57 g/kg kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola serijski broj 01848954 od 9 siječnja 2020. godine, a koja je u trenutku dovođenja u opisano stanje nehajno postupila jer ista i sama navodi da je ovisnik o alkoholu zbog čega se liječi, dok iz prekršajne evidencije nedvojbeno proizlazi da je ista višestruko kažnjavana za prekršaje iz područja javnog reda i mira te javne sigurnosti, slijedom čega postoji tendencija u činjenju prekršaja od strane okrivljenice i koja je stoga o navedenom trebalo voditi računa u trenutku konzumiranja alkohola. Stoga je u tom smislu trebalo žalbu okrivljenice odbiti jer se ista sama dovela u stanje alkoholiziranosti i koja je očito znala da u takvom stanju ne može biti svjesna svojih postupaka niti vladati svojom voljom, a da je u takvom stanju očito sklona protupravnom ponašanju (actio libera in causa) kako je to propisano odredbom članka 27. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je razmatrajući žalbene navode okrivljenice ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 20 dana te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počiniteljice, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.

 

Za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenoj M.B. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana kao težu vrstu propisane kaznu za navedeni prekršaj, pri čemu je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, na način da nije u konkretnom slučaju utvrdio olakotne okolnosti, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio višestruku raniju kažnjavanost okrivljenice za istovrsne prekršaje kako to proizlazi iz prekršajne evidencije koja se vodi kod ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa te upornost u činjenju prekršaja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona i okrivljenici tako izrečenom kaznom zatvora nedvosmisleno i izričito naglasiti da je takvo protupravno ponašanje apsolutno društveno neprihvatljivo.

 

S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika ovaj je sud sukladno članku 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenu M.B. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 12. kolovoza 2020.

 

      Zapisničar:

 

   Predsjednica vijeća:

 

 

 

Stanislav Walaszek, v.r.

 

    Anđa Ćorluka, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenici i ovlaštenom tužitelju.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu