1              Poslovni broj Gž R-120/2018-

 

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj Gž R-120/2018-

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz I.OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika H.T. d.d. Z., , OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M.R.i N. G. R., odvjetnici u O. d. R. i partneri j.t.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1174/17-15 od 29. prosinca 2017., u sjednici vijeća 3. kolovoza 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1174/17-15 od 29. prosinca 2017.

 

Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika donesena 3. svibnja 2017. pod brojem H3-1429644-42-2017, kojom je tuženik HT d.d. otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-3735909-1874-2016 od 1. svibnja 2016. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

              Točkom II izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Tehničar 2, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužitelja.

              Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

Tuženik je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika od 3. svibnja 2017., te da radni odnos tužitelja nije prestao kod tuženika uz zahtjev za vraćanje na rad.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

 

-          da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Tehničar 2 u Odsjeku za tehničke usluge korisnicima Regije 1,

-          da je tuženik 3. svibnja 2017. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika,

-          da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu u rokovima predviđenim čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14-dalje: ZR),

-          da je prije donošenja pobijane odluke o otkazu tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem u skladu s čl. 150. ZR-a,

-          da se tužitelju u odluci o otkazu stavlja na teret da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 2. veljače 2017. zlouporabio proces otkupa CPE opreme na način da je u više navrata novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kn uplaćivao na prepaid korisničke račune osoba koje na isto nisu imale pravo čime je tuženiku nanesena materijalna šteta,

-          da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane u skladu s čl. 119. st. 2. ZR-a,

-          da je u Uputama otkupa CPE opreme od korisnika iz prosinca 2012. opisano postupanje za otkup CPE opreme korisnika MaxADSL i MaxIPTV usluga i to u odnosu na ispravne uređaje, a da je u uvodnom dijelu uputa navedeno da se korisnicima od kojih se otkupi neki od gore navedenih uređaja, daje GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn te da će ta vrijednost biti automatikom nadoplaćena na prijavljeni GSM broj vlasnika od kojeg se otkupljuje CPE oprema,

-          da je u skraćenoj verziji tih Uputa (Info 11/2013) navedeno da dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-Mobile  prepaid ili Simpa tarife,

-          da je projekt otkupa CPE opreme osmišljen krajem 2012., dok je provjera načina rada krenula tek početkom 2017., a da su tehničari (uključujući i tužitelja) vršili otkup te opreme više godina,

-          da u postupku interne istrage kod tuženika nije utvrđeno tko su vlasnici prepaid brojeva na koje je tužitelj uplatio bonove od 50,00 kn,

-          da je informacijski sustav omogućio tužitelju unošenje telefonskog broja bilo kojeg korisnika T-mobile Prepaid tarife ili Simpa, a ne samo broj korisnika od kojeg se otkupljuje CPE oprema,

-          da su korisnici mogli samostalno raspolagati bonom od 50,00 kn te ga i prenijeti na tužitelja, koji je nakon toga bon uplaćivao na druge osobe te članove svoje obitelji,

-          da tuženik nije dao jasnu uputu tužitelju da nadoplatu bona ne smije vršiti nikome osim korisniku CPE opreme od kojeg se otkupljuje ta oprema,

-          da je u vezi predmetnog otkupa CPE opreme tužitelj nepravomoćnim kaznenim nalogom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-502/2017 od 17. studenog 2017. oglašen krivim za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.

 

Slijedom tih utvrđenja, zaključak je suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (čl. 115.  st. 1. toč. 3.  u vezi s čl. 135. st. 3. ZR-a) i to prije svega jer tuženik nije dokazao da je tužitelj imao jasnu uputu svojih nadređenih o načinu nadoplate bona od 50,00 kn i posljedično tome nije dokazao da je tužitelj namjerno postupao protivno uputama poslodavca te počinio povredu radne obveze. U odnosu na okolnost da je tužitelj nepravomoćnim kaznenim nalogom oglašen krivim za kaznena djela prijevare i krivotvorenja isprave, stajalište je suda prvog stupnja da ta odluka ne stvara pravne učinke iz odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a na način da bi njom bio vezan prvostupanjski sud, pri čemu je cijenjena i okolnost da je riječ o presudi koja se donosi bez održavanja rasprave i time tužitelju kao okrivljeniku nije bila dana mogućnost da se izjasni o krivnji, ni da iznese svoju obranu. Stoga u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa).

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka pa tako ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

 

Žalbeni navodi tuženika o onome što je u predmetu prihvaćeno utvrđenim te odlučnim za odluku, uz tvrdnje da je dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu, sadržajno su prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana presuda.

 

Naime, tuženik u žalbi neosnovano iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza izdvajajući dijelove iskaza svjedoka D. B., T. M. odnosno tužitelju te posebno ukazujući na sadržaj izjave tužitelja od 17. ožujka 2017. (kojom izražava žaljenje i priznaje krivnju) i time sadržajno neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije znao za konkretne pisane upute, imajući u vidu okolnost da informatički sustav tuženika neprijeporno sadrži opsežnu bazu podataka, te utvrđenje, utemeljeno na sadržaju iskaza svjedoka Ž. K., neposredno nadređenog tužitelju i tužitelja, da nije provedena edukacija tehničara u vezi predmetnog otkupa, a da je otkup omogućen i vršio se kroz informatičku (OSF) aplikaciju tuženika pa okolnost da tehničari od svojih voditelja nisu bili upućeni o načinu rada u vezi otkupa navedene opreme predstavlja propust tuženika kao poslodavca. S tim u vezi, u odnosu na pitanje je li prema Uputama tuženika nadoplata bona dopuštena samo u korist korisnika CPE opreme od kojeg se ona otkupljuje ili je tužitelj mogao vršiti tu uplatu i na druge brojeve korisnika (bilo kojem korisniku) T-mobile Prepaid i Simpa tarife, s obzirom da je u Uputama navedeno i to da dodijeljeni bon (vlasniku CPE opreme koji je tuženiku vratio uređaj) može iskoristiti bilo koji korisnik T-mobile Prepaid ili Simpa tarife, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je korisnik-vlasnik CPE opreme imao pravo slobodno raspolagati dodijeljenim bonom te ga iskoristiti ne samo za sebe, nego i drugu osobu, pa i prenijeti ga (pokloniti) tehničaru koji vrši otkup opreme, koju praksu potvrđuje sadržaj iskaza svjedoka, korisnika opreme Z. D. i D. C.. Samim time, pravilan je daljnji zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz da bi tužitelj zlouporabio proces otkupa CPE opreme, te je pravilan i zaključak suda prvog stupnja da ni sadržaj izjave tužitelja od 17. ožujka 2017., kojom potvrđuje da je bonove uplaćivao u korist svoje obitelji, što je potvrdio i u svom iskazu, ne dokazuje da je tužitelj postupio na način kako mu je stavljeno na teret odlukom o otkazu.

 

Tuženik daljnjim žalbenim navodima neosnovano tvrdi da na protupravan način postupanja tužitelja ukazuje i sadržaj nepravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-502/17 od 17. studenog 2017. jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nije vezan tom odlukom prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je istu pravilno cijenio u sklopu cjelokupnog procesnog materijala.

 

Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik kao poslodavac nije dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika  iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 135. st. 3.  ZR-a, zbog čega je tužitelj ovlašten zahtijevati vraćanje na rad u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a.

Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen je u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku.

                           

 

 

U Rijeci 3. kolovoza 2020

 

 

Predsjednica vijeća

 

Dubravka Butković Brljačić