1               Poslovni broj: Gž-970/19-11

Poslovni broj: Gž-970/19-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. b. d.d. S., OIB:…, sa umješačem na strani tužitelja B. K. d.o.o. Z., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O. R. i S. iz Z., protiv tuženika 1. I. P., OIB:…, iz S., V. 18, 2. M. T., OIB: …, iz S., Š. B. 2, 3. J. S., OIB: …, iz S., K. 26, svi tuženi zastupani po punomoćniku D. G., odvjetniku u S., odlučujući o žalbama tužitelja, umješača na strani tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2686/16 od 18. prosinca 2018., dana 12. kolovoza 2020.,

r i j e š i o j e

I. Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe tužitelja, umješača na strani tužitelja i tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2686/16 od 18. prosinca 2018.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da tužitelj tuženima naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 48.100,00 kuna u roku od 15 dana.

Protiv pobijanog rješenja žalbu ulaže tužitelj, umješač na strani tužitelja i tuženi pobijajući rješenje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj i umješač na strani tužitelja nisu odgovorili na žalbu tuženih.

Tuženi u svom odgovoru na žalbu predlažu da se žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja odbiju kao neosnovane.

Žalbe tužitelja, umješača na strani tužitelja i tuženika nisu osnovane.

Neutemeljeno tužitelj i umješač na strani tužitelja prigovaraju da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio apsolutno bitnu povredu ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, te su u istom navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu u ovom predmetu, nakon što je u predmetu utvrđeno:

- da su tuženik pod 1. I. P., kao korisnik kredita, i tužitelj, kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu broj 60 – 00 – 02430 – 4 od 15. listopada 2001., na temelju kojeg ugovora je banka odobrila korisniku kredita iznos od 76.656,78 kn, u protuvrijednosti 20.000,00 DEM,

- da u postupku prisilne naplate kod FINA-e ukupna obveza po osnovama je iznos od 199.600,35 kn, ukupna kamata naplate 9.439,87 kn, ukupna naplaćena sredstva 44.487,05 kn te stanje blokade 164.553,17 kn, uz napomenu da ukupni iznos blokade ne sadrži uračunatu kamatu za rješenje s deviznom klauzulom kao i iznos osnove po kojoj je određena zabrana naplate, sve na dan 24. listopada 2018.,

- da po ugovornom odnosu postoje zadužnice u odnosu na tuženike pod poslovnim brojevima OV-7695/01 za I. P., OV-7692/01 za J. S., OV-7696/01 za M. T., koje su predane na naplatu,

- da je tužitelj po ugovornom odnosu s tuženima imao druge instrumente osiguranja prisilne naplate,

- da tužitelj nema pravni interes za pokretanje, odnosno vođenje ovog parničnog postupka.

Takva utvrđenja prvostupanjskog suda, kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe ZPP-a kojima je propisan pravni interes tužitelja za vođenja parničnog postupka.

Sukladno odredbi članka 187. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost takve isprave. Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisom utvrđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva pravnog  odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činjenje iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Odredba članka 288. stavka 2. ZPP-a propisuje da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da u tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar već pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora već sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbenog utvrđenja.

No, prije nego ovaj sud da svoj stav o rješenju kojim je odbačena tužba bitno je napomenuti da je podneskom tužitelja od 4. veljače 2020. povučena tužba u ovom predmetu, nakon čega je ovaj sud o tome izvijestio tužene radi njihovog očitovanja o prijedlogu za povlačenje tužbe. Tuženi su podneskom od 6. srpnja 2020. obavijestili ovaj sud da nisu suglasni s povlačenjem tužbe.

Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke je cijenio pravni interes tužitelja u parnici radi podnošenja kondemnatorne tužbe.

Naime, tužitelj je podnio sudu prijedlog za ovrhu protiv tuženika (ovršenika) radi naplate duga nastalog po kreditu iz 2001. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud sve okolnosti i pri tome vodi računa da se kod kondemnatorne tužbe postojanje pravnog interesa tužitelja presumira ali tako presumirani interes može nedostajati ukoliko postoji neka od negativnih procesnih pretpostavki za vođenje parnice.

Vodeći računa da su tuženi s tužiteljem zaključujući ugovor o kreditu i istome izdali zadužnicu koja ima karakter ovršne isprave sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 29/99, dalje u tekstu: ZID OZ/99) i to članaka 24. i 25. ZID OZ/99 kojim člankom je dodan članak 183.a u Ovršnom zakonu („Narodne novine“, broj 91/96) gdje se reguliraju po prvi put postupanja vjerovnika i dužnika u poslovima platnog prometa kojim dužnik može dati suglasnost za zapljenu jednog ili svih računa koje ima kod pravnih osoba. Nadalje, ZID OZ/99 uvedena je mogućnost da obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti druge osobe u svojstvu jamaca plataca, kao i mogućnost prijenosa prava vjerovnika iz isprave na druge osobe, odnosno detaljnije su propisane i obveze pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa prema vjerovnicima u slučajevima ako njihove tražbine nisu namirene u cijelosti.

Dakle, u parničnom postupku je postojanje pravnog interesa nužna pretpostavka za vođenje istog, zbog čega je za podnošenje deklaratorne tužbe izrijekom propisano da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kada tužitelj za to ima pravni interes (članak 187. stavak 2. ZPP-a).

Kod kondemnatorne tužbe pravni interes se presumira zbog čega je bila sasvim jasna dvojba prvostupanjskog suda kod donošenja pobijane odluke o mogućnosti ostvarenja tražbine tužitelja u parničnom postupku u situaciji kada tužitelj, kao vjerovnik, raspolaže zadužnicom.

Primjenjujući načelo ekonomičnosti parničnog postupka, na konkretni odnos, koje podrazumijeva provođenje postupka bez odugovlačenja, u razumnom roku, sa što manje troškova, sudska praksa je zauzela stav o nemogućnosti ostvarenja tražbine tužitelja(vjerovnika) u parničnom postupku u situaciji kada tužitelj, kao vjerovnik, raspolaže zadužnicom koju su mu izdali tuženi, kao dužnici, u svrhu osiguranja potraživanja tužitelja (VS RH, Revt-184/14-2 od 14. travnja 2015., Revt-288/15-2 od 18. listopada 2016.).

Vodeći računa o svemu navedenom, te posebno o okolnosti da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave i rješenja o ovrsi, a tužitelj zahtijeva donošenje presude koja će imati svojstvo "samo" ovršne isprave, sasvim je jasno da tužitelj ima "u ruci" efikasniji način ostvarenja svoje tražbine u okvirima ovršnog postupka, pa bi vođenje parničnog postupka u takvoj situaciji bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti parničnog postupka.

Kraj okolnosti da je postojanje pravnog interesa procesna pretpostavka za dopušteno suđenje u određenoj pravnoj stvari na koju sud pazi po službenoj dužnosti, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio tužbu, zbog čega je ovaj sud pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a, odbio žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja, kao neosnovane i potvrdio pobijano rješenje u dijelu u kojem je tužba odbačena.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja je donesena pozivom na odredbu članka 154. u svezi s člankom 155. ZPP-a, pa se žalbe tužitelja, umješača na strani tužitelja i tuženika u tom dijelu ukazuju neosnovane.

Nadalje, ovaj sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na tužbu jer takva radnja nije nužno potrebna radi vođenja parničnog postupka.

Zbog svega navedenog ovaj sud je odlučio kao u izreci rješenja.

U Splitu 12. kolovoza 2020.