- 1 -              I Kž 446/2020-4

Broj: I Kž 446/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. S., zbog kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 24. srpnja 2020. broj Kv I-37/2020-7 (Ik I-155/2020-9), u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. S..

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru rješenjem od 24. srpnja 2020. broj Kv I-37/2020-7 (Ik I-155/2020-9), odbio je kao neosnovane prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika D. S..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. S. po braniteljici, odvjetnici M. M. zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene ZIKZ-a" s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "prihvatiti žalbu zatvorenika i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se zatvorenik otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od 1 godine uz određene posebne mjere nadzora poput redovitog javljanja sucu izvršenja, policijskoj postaji i probacijskom uredu".

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenika nije osnovana.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako, polazeći od okolnosti propisanih člankom 59. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.- dalje: KZ/11.) koje sud mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, nema osnove za odobrenje uvjetnog otpusta zatvoreniku. Ovo stoga što je zatvorenik višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela, za što su mu izricane blaže kaznene sankcije koje na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s zakonskim i drugim društvenim normama. Osim toga, da osobine ličnosti zatvorenika, kako su opisane u izvješću Zatvora u B., kao i procjena visoke vjerojatnosti kriminalnog povrata upućuju na bojazan da do sada izdržana kazna zatvora nije postigla svoju svrhu. Uz navedeno, da iz činjenice da zatvorenik ni do danas nije, pa čak ni djelomično, nadoknadio štetu počinjenu kaznenim djelom, iako mu je za to dano više prilika, proizlazi da zatvorenik ne izražava iskren odnos kajanja i žaljenja zbog počinjenog kaznenog djela, a što je posebno apostrofirano člankom 59. stavkom 2. KZ/11.

Navedene okolnosti, bez obzira na uredno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora i poštivanje odredbi kućnog reda, aktualnu razinu uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora "zadovoljava", da stegovno nije tretiran i nema drugih postupaka u tijeku te ima osiguran postpenalni prihvat, opravdavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne može zaključiti da je došlo do promjene ponašanja zatvorenika nakon počinjenog kaznenog djela ili da se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te da je potrebno i nadalje provoditi mjere resocijalizacije i nastaviti izdržavanjem kazne zatvora.

Sve gore navedene okolnosti prvostupanjski sud je detaljno iznio te je jasno i dostatno obrazložio iz kojih razloga nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika, slijedom čega nisu osnovani navodi žalbe zatvorenika da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

Što se tiče daljnjih žalbenih navoda zatvorenika u kojima se poziva i na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ističe se da doista u određenim slučajevima ranija kažnjavanost zatvorenika, kao i činjenica da nije nadoknadio štetu počinjenu kaznenim djelom, ne mora biti razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika, međutim, navedene okolnosti procjenjuju se u zbiru sa svim ostalim utvrđenim okolnostima kao i ponašanjem zatvorenika prilikom izdržavanja kazne zatvora u svakom pojedinom slučaju i na temelju svih tih okolnosti u svojoj ukupnosti donosi odluka o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

Slijedom navedenog nije prihvaćena žalba zatvorenika, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.