- 1 -              II Kž 326/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 326/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. J., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točaka 1., 2. i 6. i u svezi članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2020. broj Kov-Iz-25/20 (Kov-25/20) o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog N. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. J., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točaka 1., 2. i 6. i u svezi članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 157. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog N. J. produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je u istražni zatvor okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. J. po branitelju, odvjetniku A. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "usvoji ovu žalbu i ukine pobijano rješenje i okrivljenika pusti da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode uz primjenu odgovarajućih mjera opreza".

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a pogotovo iz izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, foto-elaborata poruka s mobilnog telefona, iskaza oštećene D. J. i svjedoka J. B., rezultata provedenih dokaznih radnji provjere uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata, izvješća o analitičkoj obradi podataka operatera komunikacijskih usluga za mobilne telefone kojima su se koristili okrivljenik i oštećenica te posebnog izvješća Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta o analitičkoj obradi uspostave telekomunikacijskih kontakata proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti.

 

Iz navedenih dokaza, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, a koja osnovana sumnja je osnovni uvjet, kako za određivanje, tako i za produljenje istražnog zatvora. Obrazloženje prvostupanjskog suda, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u skladu je s člankom 124. stavkom 3. ZKP/08. jer su izložene činjenice i dokazi iz kojih ta osnovana sumnja proizlazi, a njihovu analizu i ocjenu dat će raspravni sud nakon provedenog dokaznog postupka.

 

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo s obrazloženjem da iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje kod okrivljenika, da iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa proizlazi kako je okrivljenik do sada osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja mu je zamijenjena radom za opće dobro, zbog kaznenog djela teške krađe na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, zbog kaznenog djela prijetnje na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i zbog kaznenog djela lažne uzbune na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno na dvije godine, kao i da je okrivljenik višekratno prekršajno osuđivan i to, između ostalog, i zbog prekršaja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Navedene okolnosti i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

 

Neosnovano, stoga, okrivljenik u žalbi navodi da vijeće nije utvrdilo i valjano obrazložilo osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika, kao i da dosadašnja osuđivanost ne može predstavljati samodostatnu okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

 

Kraj navedenog bez značaja su navodi žalbe okrivljenika da kaznena djela za koja je do sada osuđivan okrivljenik nisu iz iste glave kaznenog zakona kao kaznena djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku, da se kod prekršajne osuđivanosti radi o verbalnim deliktima, kao i da nakon počinjenja kaznenih djela za koja se tereti u razdoblju od pet mjeseci nije počinio novo kazneno djelo.

 

S obzirom na sve navedene okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi se mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik i kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.