- 1 -              II Kž 332/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 332/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavaka 1. 3. i 4. u vezi s člankom 33. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.  – dalje u tekstu: KZ/97.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. srpnja 2020. broj Kv I-178/2020 (K-21/2013), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice,, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog T. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. B., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavaka 1. 3. i 4. u vezi s člankom 33. i člankom 312. stavka 2. KZ/97. na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. i st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) prema optuženom T. B. produljena je privremena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Prvoj policijskoj postaji R. – načelniku navedene Policijske postaje ili osobi koju on odredi dva puta mjesečno, prvi puta do svakog 15-tog u mjesecu, drugi puta do svakog 30-tog u mjesecu. Određeno je da ta mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno je: do izvršnosti) presude te je optuženik upozoren da ukoliko se ne bude pridržavao izrečene mjere opreza da će se ista zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. B. osobno, s prijedlogom da mu se ukine produljena mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog T. B., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je isto tako pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti podignutom optužnicom.

 

Osim toga, prvostupanjski sud utvrdio je i da iz svih okolnosti koje su detaljno obrazložene u pobijanom rješenju, a koje se odnose na nepristupanje optuženika na određene rasprave i ne primanje poziva te nemogućnost utvrđivanja stvarne adrese boravišta optuženika, proizlazi da se optuženik krije te da su ostvareni uvjeti za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Međutim, kako je optuženik neosuđivan i ne krši izrečenu mjeru opreza, a uzimajući u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, prvostupanjski sud zaključuje da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i već izrečenom mjerom opreza, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

S obzirom na utvrđeno u trenutku donošenja pobijanog rješenja, nisu osnovani navodi žalbe optuženika da se ne krije i ne izbjegava kazneni postupak, da se uredno javlja u policijsku postaju i da treba ići na bolničko liječenje, s time da se ističe kako je u međuvremenu 22. srpnja 2020. donesena nepravomoćna presuda i optuženiku ukinuta mjera opreza.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.