- 1 -              II Kž 330/2020-4

Broj: II Kž 330/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. srpnja 2020. broj Kov-10/2020-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog R. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. R., zbog kaznenih djela iz članka 110. i članka 191. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), okrivljenom R. R. produljen je istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. R. po braniteljici odvjetnici N. V., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. R. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Prvostupanjski sud detaljno obrazlaže postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osim toga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da i nadalje postoji realna i razumno predvidiva opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu pobjeći i biti nedostupan tijelima kaznenog progona, s obrazloženjem da je okrivljenik državljanin Bosne i Hercegovine sa statusom stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj te pritom ne boravi na adresi na koju je prijavljen kao i da nije htio otvoriti vrata policijskim službenicima koji su ga tražili te je pokušao pobjeći kroz prozor.

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika, a koje okolnosti su način počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik, činjenica njegove dosadašnje kaznene i prekršajne osuđivanosti, kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticiran poremećaj ličnosti uslijed ovisnosti o opijatima, da je sada u apstinenciji, ali manipulativan i agresivan, nekritičan i bez uvida u vlastito stanje te je zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

Slijedom navedenog, neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da ne egzistiraju uvjeti za produljenje istražnog zatvora te da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dovoljno utjecao da više ne čini kaznena djela.

S obzirom na sve navedene okolnosti, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama kako to u žalbi predlaže okrivljenik, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti i kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.