- 1 -              II Kž 324/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 324/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića  kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2020. broj K-8/2020 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. M. po osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. M. po branitelju, odvjetniku K. B., s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor i zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Naime, presudom Županijskog suda u Splitu od 9. srpnja 2020. optuženi A. M. proglašen je krivim zbog četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11. te je nakon utvrđenja pojedinačnih kazni zatvora za svako to djelo i opozivanja uvjetne osude iz ranije presude, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

 

Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku produljio istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08., s obzirom da je istim izričito propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

 

Neosnovani su stoga žalbeni navodi optuženika da je nepravomoćna presuda donesena samo u cilju primjene obligatornog istražnog zatvora te da bi istražni zatvor trebalo ukinuti jer optuženik ima tek rođeno dijete koje bi želio vidjeti i da obrana još nije zaprimila presudu.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.