- 1 -              I Kž 404/2020-4

Broj: I Kž 404/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11. – I.), odlučujući o žalbi zatvorenika S. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 15. lipnja 2020. broj Ik I-103/2020-11, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika S. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust s izdržavanja kazne.

Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u K. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju dvije godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 23. siječnja 2019. broj K-325/2018., zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11. – I.

Kazna mu teče od 12. kolovoza 2018., a predviđeni istek je 12. kolovoza 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. Ć., osobno, bez izrijekom navedene žalbene osnove i bez posebno istaknutog prijedloga.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Zatvora u K. Iz izvješća, naime, proizlazi kako je zatvorenik nekritičan prema počinjenom kaznenom djelu, a vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je visokom. Zatvorenik ne koristi izvanzatvorske pogodnosti i nije uključen ni u kakve posebne programe. Prema dijagnostičkim podacima, zatvorenik je osoba antisocijalnih crta ličnosti, koji je nekritičan prema vlastitom ponašanju, emocionalno je nezreo i egocentričan, rigidnijeg mišljenja i slabijeg kapaciteta za prilagodbu na nove okolnosti.

Istaknute okolnosti, imajući u vidu da zatvorenik kazneno djelo negira i ne pokazuje nikakvo kajanje zbog počinjenog, ne ukazuju na zaključak da je zatvorenik osvijestio svoje pogreške niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela.

Prema čl. 59. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11 – II.), sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11. – II., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da zatvorenik nije stegovno kažnjavan tijekom izdržavanja kazne, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da je protiv zatvorenika u tijeku novi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Gospiću, zbog kaznenog djela prijetnje. Naime, jedan od uvjeta koje je sud dužan ocjenjivati prema čl. 59. st. 2. KZ/11. – II. je i okolnost je li protiv zatvorenika u tijeku drugi kazneni postupak.

Sve izložene okolnosti, neovisno o urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora i zadržanoj podršci obitelji, upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.