- 1 -              I Kž 405/2020-4

Broj: I Kž 405/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98. – ispravak – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 1. srpnja 2020. broj Ik I-428/2020-10, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika M. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust s izdržavanja kazne.

Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 20 godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku od 7. studenog 2019. broj Kv I-55/2019-3, zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. i dr. KZ/97.

Početak izdržavanja kazne je 4. studenog 2005., a očekivani istek kazne je 22. travnja 2025.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. J., po opunomoćeniku T. F., odvjetniku iz O., bez izričito navedene žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u pobijanom rješenju nije vidljivo iz kojeg razloga je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. Označeni razlozi su valjani, jasni i bez proturječja.

Suprotno stavu zatvorenika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L. Pritom je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu prevelik ostatak neizdržane kazne. Naime, razvidno je da je zatvorenik M. J. na izdržavanje kazne zatvora stupio 4. studenog 2005. (uračunavanjem vremena provedenog u istražnom zatvoru), a istek kazne je 22. travnja 2025. Prema tomu, preostali dio neizdržane kazne, u trajanju više od četiri godine, je prevelik.

Žalitelj ispušta iz vida članak 41. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) koji, kao svrhu kažnjavanja, propisuje izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Protivno žalbenoj tvrdnji, unatoč urednom tijeku izdržavanja kazne i uspješnoj provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, treba imati u vidu da je zatvorenik M. J. osuđen zbog počinjenja dva kaznena djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 5. KZ/97. te jednog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ/97. Vidljivo je da se radilo o kaznenim djelima koja se zbog svoje prirode i vrijednosti zaštićenog dobra svrstavaju među teška kaznena djela.

Pored toga, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi kako zatvorenik počinjena kaznena djela priznaje tek djelomično. Zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti. Prema dijagnostičkim podacima, zatvorenik je latentno agresivan, rigidan, nekritičan te sklon depresiji i anksioznosti. Zatvorenik negira problem pijenja, iako je provedenim vještačenjem utvrđena njegova ovisnost o alkoholu.

Prema članku 59. stavku 1. KZ/11. sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11. – II., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da zatvorenik ne treba izdržati više kazni zatvora i nema novih kaznenih postupaka u tijeku, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne u četiri navrata stegovno sankcioniran, zadnji put u prosincu 2016., zbog pozitivnog testa na psihofarmake koje nema propisane u terapiji.

Sve izložene okolnosti, neovisno o urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora i zadržanoj podršci obitelji, upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.