- 1 -              I Kž 426/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 426/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. G., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11-18) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 24. srpnja 2020. broj Ik I-270/2020-10, u sjednici vijeća održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika N. G..

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Puli - Pola je, na temelju članka 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. G., podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a od strane upravitelja Zatvora u P. P. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u P. P. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 15 godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli - Pola od 24. veljače 2020. broj Kv 42/2020., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11-18 i drugih. Predviđeni istek kazne je 15. prosinca 2020.

 

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući da se pobijano rješenje preinači ili da se ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog Zatvora u P. P. za uvjetni otpust zatvorenika N. G., podnesen po službenoj dužnosti, s obzirom na to da još nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19.) za zatvorenikovo ranije uključivanje u život na slobodi jer do sada izdržani dio kazne nije dostatno utjecao na zatvorenika na način da se može osnovano očekivati da ubuduće neće činiti nova kaznena djela.

 

Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir činjenicu da je zatvorenik s izdržavanja prethodne jedinstvene kazne zatvora od 13 godina i četiri mjeseca otpušten 30. siječnja 2019., da bi već u veljači i to svega desetak dana nakon izlaska iz zatvora, počinio neka od djela za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i dva mjeseca (koja mu je potom objedinjena s prethodnom kaznom tako da sada izdržava jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina). Imajući na umu i činjenicu da je zatvorenik u razdoblju od 1999. do 2019. čak u 15 navrata osuđivan za razna kaznena djela, što je također, protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilno uzeo u obzir prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, a vodeći računa i o brojnosti i težini počinjenih kaznenih djela zbog kojih je zatvorenik pravomoćno osuđen, još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu jer, s obzirom na sve prethodno navedeno, nije osnovano za očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo. Ovo osobito i jer iz izvješća Zatvora u P. P. proizlazi da je vjerojatnost kriminalnog povrata kod zatvorenika izrazito visoka.

 

Činjenice da zatvorenik ima osiguran poslije penalni prihvat te da ima određenih zdravstvenih tegoba (koje su sve prema dostavljenom izvješću pod redovitom liječničkom kontrolom), a na koje se upire i u zatvorenikovoj žalbi kao činjenice zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, trebalo prihvatiti prijedlog Zatvora u P. P. za zatvorenikov uvjetni otpust, uzeo je u obzir i prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tom prijedlogu. Međutim, imajući na umu sve navedeno zbog čega je prijedlog za uvjetni otpust trebalo odbiti, iste nisu ni najodlučnije niti, za sada, dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika.

 

Na odluku o odbijanju prijedloga za uvjetni otpust nije od utjecaja ni ničim potkrijepljena tvrdnja da je sudac S. F. koji je sudjelovao u vijeću koje je odlučilo o navedenom prijedlogu za uvjetni otpust bio oštećenik u nekom drugom predmetu u kojem je zatvorenik osuđen na kaznu zatvora od sedam mjeseci jer navedena okolnost nije razlog za isključenje tog suca od obavljanja sudske dužnosti u smislu članka 32. stavka 1. ZKP/08., u ovom predmetu, a u žalbi nisu navedene nikakve okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost.

 

Stoga je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.