- 1 -              I Kž 442/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 442/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. R., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12; dalje: KZ/11-12), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. srpnja 2020. broj Ik I-142/2020-5, u sjednici vijeća održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Karlovcu je, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19), zatvorenika S. R., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od šest godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presude Županijskog suda u Puli - Pola od 5. prosinca 2016. broj K-21/2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2017. broj I Kž-106/2017-12, zbog tri kaznena djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11-12. Prebivalište zatvorenika na uvjetnom otpustu je B. Ujedno je određeno da uvjetni otpust traje od dana otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne, koji datum će biti određen posebnim nalogom, pa do isteka kazne, odnosno do 14. rujna 2021. Nadalje su, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkama 11. i 12. KZ/11-19, zatvoreniku određene posebne obveze da se javi Probacijskom uredu P. P. u roku od tri dana od dana otpuštanja s izdržavanja kazne i da se tom tijelu javlja redovito po  njihovom rasporedu; da se javi Policijskoj postaji P. P. u roku od tri dana od dana otpuštanja i da se toj postaji javlja dva puta mjesečno; da se javi sucu izvršenja Županijskog suda u Puli - Pola u roku od tri dana od dana otpuštanja, a s napomenom da se tome sudu može dalje javljati kod pomoći nakon otpusta, prema članku 165. ZIKZ-a te mu je određena zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve L. D. (žrtva kaznenih djela zbog kojih je osuđen zatvorenik). Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca Županijskog suda u Puli - Pola.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbene osnove, a predlažući „da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu te ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno raspravljanje i odluku“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik S. R. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da u pobijanom rješenju nisu ocijenjene niti obrazložene okolnosti iz članka 41. KZ/11-19 kojim je propisana sama svrha kažnjavanja te da je, s obzirom na težinu kaznenog djela zbog kojeg je zatvorenik osuđen te duljinu kazne na koju je osuđen, ostao prevelik dio kazne koju zatvorenik još treba izdržati (predviđeni istek kazne je 14. rujna 2021.). Navedeno, po stanovištu državnog odvjetnika, pokazuje da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust S. R.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je ovog suda da, unatoč tome što u pobijanom rješenju doista nije obrazloženo da je u odnosu na zatvorenika ostvarena svrha kažnjavanja na način da su u odnosu na svaku okolnost navedenu u članku 41. KZ/11-19 dani razlozi, zbog navedenog pobijano rješenje nije nezakonito. Naime, odredbu članka 41. KZ/11-19 imali su na umu, kako prvostupanjski sud, tako i drugostupanjski sud prilikom donošenja pravomoćne presude kojom je zatvorenik zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11-12 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina, s čijeg izdržavanja je sada uvjetno otpušten, te su tada obrazložene sve okolnosti iz članka 41. KZ/11-19 na koje se sada poziva državni odvjetnik u svojoj žalbi. Kod odlučivanja o tome hoće li se određeni zatvorenik uvjetno otpustiti s izdržavanja kazne zatvora, odlučne su okolnosti navedene u članku 59. KZ/11-19, a o kojima je okolnostima prvostupanjski sud vodio računa prilikom donošenja pobijanog rješenja te je za njih dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, člankom 59. stavkom 1. KZ/11-19 propisano je da sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje, dok je člankom 59. stavkom 2. KZ/11-19 sudu dana mogućnost na temelju najšire postavljenih kriterija odlučivati o uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve je navedeno vijeće prvostupanjskog suda pravilno utvrdilo i vrednovalo i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenilo da su prijedlozi za zatvorenikov uvjetni otpust osnovani te da isti zavrjeđuje da mu se omogući da uz određene mu posebne obveze opravda povjerenje koje mu je pruženo i dokaže, prvenstveno ne približavajući se više žrtvi L. D. te suzdržavajući se daljnjih kontakata s njom, uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda, da je spreman za uključivanje u život na slobodi bez daljnjeg činjenja kaznenih djela.

 

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust, kao i prijedlog Zatvora u G. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a stavka 1. ZIKZ-a, trebalo prihvatiti i pustiti zatvorenika na uvjetni otpust, cijeneći pritom prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, u tijeku kojeg je završio Osnovni program tretmana osoba s alkoholom uzrokovanim poremećajima (TALK) i program Prevencije recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja (PRIKIP), gdje je bio redovit, konstruktivan i aktivan te izvršavao zadatke, činjenicu da nije stegovno tretiran, da je procjena uspješnosti u provođenju programa izvršavanja kazne zatvora „naročito uspješan“, da ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, da je koristio i izvankaznioničke pogodnosti u najširem obimu s kojih se je uredno vraćao, da je vjerojatnost kriminalnog povrata niska, kao i da su mišljenje i prijedlog Zatvora u G. o uvjetnom otpuštanju zatvorenika S. R. pozitivni. Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze, koje će mu po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

 

Iako je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je zatvoreniku ostao relativno visok dio neizdržane kazne (predviđeni istek kazne je 14. rujna 2021.), kada se taj dio dovede u vezu s ukupno izrečenom kaznom od šest godina i činjenicom da je zatvorenik do sada izdržao više od ¾ od ukupno izrečene kazne, onda niti ova činjenica dovedena u vezu s ostalim utvrđenim pozitivnim okolnostima, nije od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela, odnosno nije riječ o takvoj okolnosti koja bi sama za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebala dovesti do zaključka da prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

 

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.