- 1 -              I Kž 430/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 430/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11-17), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 6. srpnja 2020. broj Ik I-229/2020-11, u sjednici vijeća održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), zatvorenika M. P., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izvršavanja kazne zatvora od tri godine, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. travnja 2019. broj K-615/2018-78 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. listopada 2019. broj Kž-550/2019-9, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11-17. Ujedno je određeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 24. svibnja 2021. te da je boravak zatvorenika po izlasku na slobodu P., C. G.

 

U smislu članka 163. ZIKZ-a određeno je da se uvjetno otpušteni zatvorenik obavezan javiti Policijskoj upravi s .m., Policijskog postaji G., odmah po izlasku s izdržavanja kazne.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik M. P. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora iz članka 59. KZ/11-19, s obzirom na činjenicu da se u Kaznionici u G. na izdržavanju kazne nalazi tek od 24. ožujka 2020., da Kaznionica ne isključuje vjerojatnost povrata koja uvelike ovisi o materijalnim prilikama i zaposlenju te da je riječ o stranom državljaninu u odnosu na kojeg nije moguće uvesti mjere nadzora kojih bi se zatvorenik pridržavao u tijeku uvjetnog otpusta. Nadalje državni odvjetnik u žalbi upire i na relativno visok ostatak neizdržanog dijela kazne, kao i kratko razdoblje u kojem se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne. Zbog svega navedenog, državni odvjetnik smatra da se u odnosu na zatvorenika do sada izdržanom kaznom nije ostvarila svrha kažnjavanja i da je nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da podaci u spisu predmeta na koje upućuje državni odvjetnik, prvenstveno činjenica kratkog razdoblja zatvorenikovog boravka u Kaznionici u G. te relativno visok dio kazne za izdržati, dovedeni u vezu s ostalim podacima, naročito s činjenicom da je Kaznionica u G. promijenila razinu uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora za zatvorenika s razine „zadovoljava“ na razinu „uspješan“, nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela te da, unatoč tome što je na izdržavanje kazne zatvora nastupio tek 21. veljače 2020. (prije toga se nalazio u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2018.), nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

 

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pritom prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, raniju neosuđivanost, činjenicu da je procjena uspješnosti u provođenju programa izvršavanja kazne zatvora sada „uspješan“, da ima, prema dostupnim podacima, osiguran postpenalni prihvat, podršku primarne obitelji te mogućnost zaposlenja, što smanjuje i vjerojatnost kriminalnog povrata. Osim toga, premda je zatvorenik doista kraće vrijeme na izdržavanju kazne (zbog dugotrajnosti vođenja postupka, što ne bi smjelo biti cijenjeno na njegovu štetu kod odlučivanja o uvjetnom otpuštanju), u tom je razdoblju pokazao pozitivan pomak u uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, s time da zadnja četvrtina izdržavanja kazne zatvora zatvoreniku nastupa 24. kolovoza 2020.

 

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.