- 1 -              I Kž 441/2020-4

Broj: I Kž 441/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Ik-I-267/2020-9 od 28. srpnja 2020., u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog Zatvora u P.-P. za uvjetni otpust zatvorenika Z. B.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 156/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11., zatvorenik Z. B. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-185/2020 od 4. ožujka 2020., a koji uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a koji će biti određen nalogom za otpust. Nadalje je navedeno da se za boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika Z. B. određuje Z., ..., koje, na temelju čl. 161. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje u tekstu: ZIKZ), uvjetno otpušteni zatvorenik Z. B. može promijeniti samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud, naime, smatra da su, unatoč negativnom mišljenju Zatvora u P.-P. (koji je i podnio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. B. po službenoj dužnosti), ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika Z. B. Obrazlažući takvu svoju odluku, prvostupanjski sud navodi da su, premda je stupanj kriminalnog povrata izrazito visok, imajući u vidu da se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora preko dvije godine, da je tijek izdržavanja kazne zatvora uredan, da je zatvorenik izrazio želju i htijenje da se zaposli i ostvarenom zaradom uzdržava sebe, kao i obećanje zatvorenika da zbog životne dobi više neće činiti kaznena djela, ostvareni razlozi za uvjetni otpust.

Pravilnost takvog utvrđenja i ocjene prvostupanjskog suda s uspjehom su dovedeni u sumnju žalbom državnog odvjetnika. Državni odvjetnik, naime, smatra da u odnosu na zatvorenika Z. B. nisu ostvareni uvjeti za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, s obzirom na njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost i izrazito visoku vjerojatnost kriminalnog povrata, a zatvorenikovu izjavu i obećanje da više neće činiti kaznena djela, da se želi zaposliti i ostvarenom zaradom uzdržavati sebe žalitelj smatra neiskrenom i danom isključivo u cilju odobrenja uvjetnog otpusta.

Kada se uz iznesenu argumentaciju državnog odvjetnika, koju u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, uzme u obzir i okolnost da iz izvješća Zatvora u P.-P. proizlazi da je riječ o osobi bazično neurotske strukture s izraženim poremećajem ličnosti, antisocijalnog i emocionalno nezrelog predznaka, površno usvojenih moralnih i zakonskih normi a koje olako krši s ciljem zadovoljavanja vlastitih potreba i, premda je deklarativno kritičan, čini se da ne uči iz iskustva i posljedičnih sankcija, neadekvatno je kapacitiran za suočavanje s problemima i njihovo rješavanje, da je njegovo sudjelovanje u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora kontinuirano ocjenjivano ocjenom "zadovoljava" te da su mu određene mjere pojačanog nadzora, ocjena je i ovoga suda da na strani zatvorenika Z. B. još nije ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. te da je radi njezina potpunog postizanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Kako, dakle, ni prema ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust iz čl. 59. st. 2. KZ/11., žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti i, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.