- 1 -              II Kž 327/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 327/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. lipnja 2020. broj K-30/19., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba optuženog M. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. J. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. J. po branitelju, odvjetniku J. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti te optuženiku ukinuti istražni zatvor i pustiti ga da se brani sa slobode.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog M. J. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Nije u pravu optuženik kada, osporavajući postojanje osnovane sumnje, tvrdi kako nisu ispunjeni uvjeti za produljenje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega jer se neutemeljenom i protuzakonitom nepravomoćnom presudom zadire u presumpciju nevinosti. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da bi on počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

 

Suprotno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

 

Naime, prema podacima koji proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije, optuženik je u razdoblju od 2007. do 2019. u osam navrata pravomoćno osuđivan, među ostalim i zbog kaznenih djela razbojničke krađe, razbojništva te sudjelovanja u tučnjavi, kojim kaznenim djelima je svojstveno obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Isto tako, prema potvrdi iz prekršajne evidencije, razvidno je kako je optuženik u razdoblju od 2016. do 2019. u dvanaest navrata kažnjen zbog počinjenih raznih prekršaja, a u pet navrata radi se o prekršajima iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Izneseno ukazuje na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njegovog dosadašnjeg načina života sa zakonom, kao i na to da niti dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje s društvenim normama. Upravo suprotno, optuženikovo protuzakonito ponašanje se nastavilo i progrediralo pa je sada nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja težeg kaznenog djela.

 

Isto tako, treba imati u vidu i kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra, dr. D. L., proizlazi da je kod optuženika izgledan asocijalni poremećaj, kojeg karakterizira neobaziranje na društvene obveze, što optuženika dovodi u sukob s okolinom i društvenim normama.

 

Navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog M. J. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog M. J. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.