- 1 -              II Kž 325/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 325/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 17. srpnja 2020. broj Kv I-26/20. (K-13/20.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženika je produljena primjena mjera opreza i to: 1) obveza redovitog mjesečnog javljanja službenoj osobi Policijske uprave ..., Prve policijske postaje Z. iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., 2) zabrana približavanja oštećenici Z. P. na razdaljinu ispod 100 metara iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. te 3) zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom Z. P. iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., određeno je da izrečene mjere opreza izvršava Policijska uprava ..., Prva policijska postaja Z., koja će o provedbi mjera opreza jedanput tjedno obavještavati sud. Pod točkom III. izreke, odlučeno je da će primijenjene mjere opreza trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 101. stavka 2. ZKP/08., Policijska uprava ... dužna je o nepridržavanju mjera opreza odmah izvijestiti sud. Pod točkom V. izreke, optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja, u odnosu na odluku pod točkom I. 1) izreke, žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku A. K., s prijedlogom ukinuti primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B., kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv optuženik iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženi M. B. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, na kojima se optužnica i temelji i na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani optuženikovi žalbeni prigovori kojima osporava počinjenje kaznenog djela, ocjenjujući sadržaj i vjerodostojnost pojedinih prikupljenih dokaza. Osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu bojazan da će optuženi M. B. boravkom na slobodi nastaviti s istom ili istovrsnom kriminalnom aktivnošću, prvostupanjski sud pravilno nalazi u dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti i prekršajnoj kažnjavanosti optuženika. Imajući pritom u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv da je kazneno djelo koje mu se aktualno inkriminira počinio ubrzo nakon isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena zbog ranije počinjenih kaznenih djela, kao i netom nakon počinjenog prekršaja kojem je obilježje nepristojno ponašanje i drskost, stav je i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Navedeno upućuje na upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, a jednako tako i na činjenicu da prethodne osude nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, optuženikovo protupravno ponašanje je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod optuženika, navodeći kako ranija kaznena djela nisu istovrsna kaznenom djelu za koje se vodi ovaj postupak. To tim više kada se uzme u obzir da je, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju, kod optuženika razvijen paranoidni poremećaj osobnosti, u kojem je iskazana pojačana paranoidnost, nasilnost i agresija, a zbog takvog zdravstvenog stanja postoji opasnost da bi optuženik ponovio počinjeno kazneno djelo, kao i opasnost da u budućnosti počini neko drugo teže kazneno djelo.

 

Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, ali imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a pritom vodeći računa i da se prema dostupnim podacima protiv optuženika ne vodi drugi kazneni postupak, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Upravo će se primijenjenim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i oštećenice, kao i bilo kakva veza između njih, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

 

Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su sve primijenjene mjere opreza, pa tako i ona iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Ističući nepotrebnost mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke  3. ZKP/08., žalitelj ispušta iz vida kako je nametanje obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku nadležne policijske postaje potrebno sagledati u kontekstu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela. Naime, svaki optuženikov dolazak pred policijske službenike predstavlja dodatnu garanciju podsjećanja optuženika na upozorenje u smislu članka 98. stavka 1. ZKP/08., odnosno da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera one zamijeniti istražnim zatvorom. Stoga i ta mjera u konačnici ima jamstvenu ulogu usmjerenu ostvarenju osnovnog cilja – otklanjanje iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pritom, okolnost da optuženik određene mu mjere opreza do sada nije prekršio, potvrđuje da one ostvaruju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena i mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.