- 1 -              II Kž 323/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 323/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2020. broj Kovm-Iz-3/20. (Kovm-4/20.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog B. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i članka 139. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. B. po branitelju, odvjetniku J. Č., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor ili istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Protivno žalbenim navodima, osnovana sumnja da je okrivljeni B. B. počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji i na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Samim time, a protivno istaknutim žalbenim navodima okrivljenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani okrivljenikovi žalbeni prigovori kojima osporava počinjenje kaznenog djela prijetnje, selektivno ocjenjujući sadržaj i vjerodostojnost iskaza oštećenice. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa optužno vijeće i raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i stupnju njegove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Okrivljenikova ustrajnost i brojnost poduzetih radnji, kao i brojnost kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

 

Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud navedeno doveo u vezu s činjenicom da je okrivljenik, prema izvatku iz kaznene evidencije, pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela teških krađa i teške tjelesne ozljede. Imajući, pritom, u vidu da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je kaznena djela koja mu se aktualno inkriminiraju počinio ubrzo nakon odobrenog uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora iz ranije pravomoćne presude, stav je i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje okrivljenika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Navedeno upućuje na upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da ni prethodne osude ni izdržavanje kazne zatvora nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, okrivljenikovo protupravno ponašanje je progrediralo, jer je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod okrivljenika, navodeći kako ranija kaznena djela nisu istovrsna kaznenim djelima za koja se vodi ovaj postupak. To tim više kada se uzme u obzir da je kaznenom djelu teške tjelesne ozljede, za koje je okrivljenik ranije pravomoćno osuđen, svojstveno obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela koje se aktualno inkriminira okrivljeniku (pod točkom 1. optužnice).

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žaliteljevim isticanjem činjenice da je okrivljenik netom navršio 21 godinu, a s oštećenicom od ranije nije u sukobu niti u bilo kakvoj vezi.

 

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Žalitelj ujedno ističe kako je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo više od pet mjeseci, očito time upirući na povredu načela razmjernosti. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.