Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 317/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 317/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog B. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2020. broj K-Rz-1/20., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog B. Đ. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. Đ. po branitelju, odvjetniku Ž. O., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, odnosno predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog B. Đ. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga je pogrešan stav žalitelja kojim nastoji umanjiti značaj pravilnih zaključaka prvostupanjskog suda, navodeći kako su tvrdnje u pobijanom rješenju "paušalne".

 

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je optuženik, prema podacima u spisu predmeta, državljanin Republike Srbije, gdje ima i prebivalište, pri čemu ga niti jedna druga okolnost bilo poslovne, osobne ili imovinske prirode ne veže za područje Republike Hrvatske. Optuženik je tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske bio nedostupan više od 20 godina, još od stadija istrage, kada mu je rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 1995. broj Kio-139/95. određen pritvor i naloženo izdavanje tuzemne i međunarodne tjeralice. Optuženikova nazočnost u postupku osigurana je tek 8. ožujka 2016., kada je nakon uhićenja na području Crne Gore izručen Republici Hrvatskoj na temelju međunarodne tjeralice. Prvostupanjski sud je te okolnosti pravilno doveo u vezu s opisom i težinom kaznenog djela za koje je optuženi B. Đ. osnovano sumnjiv. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja iz pobijanog rješenja utemeljio isključivo na težini kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je sve navedene okolnosti pravilno doveo u vezu te je pravilno zaključio kako one u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

 

Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti ponovljenim žalbenim prigovorima da ne postoji opasnost od bijega optuženika jer je Crna Gora izručila optuženika Republici Hrvatskoj, a u Republici Srbiji je doneseno rješenje o određivanju pritvora protiv optuženika u postupku za isto kazneno djelo zbog kojeg se vodi i ovaj kazneni postupak. Naime, uzimajući u obzir značaj svih okolnosti koje upućuju na opasnost od optuženikova bijega, ponovno se ističe žalitelju kako optuženik može postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske bijegom i u druge, a ne samo u dvije navedene države, unatoč opetovano, paušalno, istaknutoj mogućnosti optuženikova boravka kod brata i nevjeste na adresi u Republici Hrvatskoj.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Žalitelj ujedno smatra kako je narušeno načelo razmjernosti, ponavljajući kako se razdoblje provedeno u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. stavaka 1., 3. i 4. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu