- 1 -              II Kž 319/2020-4

Broj: II Kž 319/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. G., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. srpnja 2020. broj K-34/19., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog K. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi K. G. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. G. po branitelju, odvjetniku V. G., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor optuženiku, "podredno" uz određivanje odgovarajuće mjere opreza koja bi zamijenila istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, optuženik tvrdi kako nisu ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika, budući da optuženik negira kaznena djela za koja je u tijeku novi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu, a kaznena djela za koja je do sada osuđen počinjena su prije trideset godina. 

Protivno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u podacima koji proizlaze iz informacijskog sustava europskih kaznenih evidencija. Prema toj evidenciji, optuženik je u četiri navrata pravomoćno osuđivan, među ostalim i zbog kaznenog djela kojem je svojstveno obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela koje se optuženiku aktualno inkriminira. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i da je optuženik, za vrijeme kada su protiv njega, u tijeku ovog kaznenog postupka, bile određene mjere opreza, ponovno bio uhićen zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji te je optuženiku ponovno bio određen istražni zatvor.

Izneseno, unatoč vremenu počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik pravomoćno osuđen te neovisno o optuženikovom poricanju kaznenih djela zbog kojih je u tijeku novi kazneni postupak protiv njega, ukazuje na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njegovog prijašnjeg života za zakonom, kao i na to da niti dosadašnje osude niti izrečena mu kazna zatvora nisu utjecale na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonskim normama. Upravo suprotno, njegovo protuzakonito ponašanje se nastavilo i progrediralo pa je optuženik sada nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja težeg kaznenog djela. Stoga je neosnovana tvrdnja žalitelja da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora "ostvarilo željeni cilj" jer iz navedenog nije razvidno da bi optuženikov boravak u istražnom zatvoru utjecao na optuženika da ubuduće ne čini nova kaznena djela.

Navedene okolnosti je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, kao i sa rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika utvrđena ovisnost o alkoholu, po dipsomanom tipu, kada on ne može kontrolirati količinu popijenog alkohola, uz njegovu sklonost povremenom ekscesivnom konzumiranju većih količina alkoholnih pića, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, što je prvostupanjski sud prihvatio donošenjem nepravomoćne presude.

Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog K. G. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog K. G. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Nije u pravu optuženik niti kada žalbenim prigovorima upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući kako se razdoblje provedeno u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne. Nasuprot tomu, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ratko Šćekić, v.r.