- 1 -              II Kž 333/2020-4

Broj: II Kž 333/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog B. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. srpnja 2020. broj Kv I-Us-79/2020-5 (K-Us-9/2013), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog B. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. i drugih KZ/97., na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom B. P. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08., i to obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, odnosno javljanja službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke na čijem području ima prebivalište, jednom mjesečno, u razdoblju od 1. do 5. u mjesecu, o čemu će se voditi pisana evidencija. Određeno je da se, ako se optuženi B. P. ne bude pridržavao izrečene mjere opreza, ista može zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. P. po braniteljici, odvjetnici A. T., predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine izrečena mu mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Optuženi B. P. u svojoj žalbi ističe da se na slobodi nalazi od 15. rujna 2011. i da tijekom tog razdoblja nije dolazio u sukob sa zakonom. Smatra da je stoga svako daljnje produljenje mjere opreza, koju do danas nije povrijedio, dodatna redukcija njegovih temeljnih ljudskih prava i sloboda u smislu prava na nesmetano kretanje i prava na zaposlenje izvan granica Republike Hrvatske. Pri tome ukazuje i na dugotrajnost i složenost ovog kaznenog postupka.

Izloženim žalbenim tvrdnjama, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Uzevši, naime, u obzir način počinjenja i brojnost protupravnih radnji optuženom B. P. terećenih kaznenih djela, duljinu inkriminiranog razdoblja, organiziranost i međusobnu povezanost pripadnika zločinačkog udruženja, kao i visinu ostvarene protupravne imovinske koristi, prvostupanjski sud je, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. kao mjere blaže od istražnog zatvora kojom se ostvaruje ista svrha, a to je otklanjanje iteracijske opasnosti,  prema optuženom B. P. i nadalje opravdana. Naime, prethodno izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na odlučnost i upornost tog optuženika u činjenju kaznenih djela te, i prema ocjeni ovoga suda, predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih proizlazi postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog B. P.

No, kako se sukladno odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i uzevši u obzir da je optuženi B. P. neosuđivana osoba te da, osim ovog, protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak, ali i cijeneći činjenicu da je on određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, što je na njega zasigurno utjecalo u smislu shvaćanja pogibeljnosti postupanja protivnih pravnom poretku, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani tog optuženika. Okolnost da optuženi B. P. tu mjeru opreza do sada nije prekršio samo potvrđuje da ona ostvaruje svoju svrhu.

S obzirom na učestalost izvršavanja naložene mu mjere opreza, nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje optuženika da naložena mu mjera opreza predstavlja dodatnu redukciju njegovih temeljnih ljudskih prava i sloboda u smislu prava na nesmetano kretanje, a nije utvrđeno ni da bi mu time bilo povrijeđeno ni neko od drugih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.).

No, prvostupanjskom sudu se ponovno skreće pozornost na odredbu članka 11. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisano da se postupak mora provesti bez odugovlačenja, a u postupcima u kojima je okrivljeniku oduzeta (konkretno, ograničena) sloboda, sud i državna tijela postupit će osobito žurno.

S obzirom na to da žalbom optuženog B. P. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja niti je njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. kolovoza 2020.