- 1 -              II Kž 329/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 329/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića, kao predsjednika vijeća te, Perice Rosandića i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 21. srpnja 2020. broj Kov-10/2020-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute i ispravljene optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute i ispravljene optužnice protiv okrivljenog Z. B., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), dok je pod točkom II. izreke okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja od 6. studenog 2019., kao i daljnje vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. B. po braniteljici, odvjetnici S. D. K., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., okrivljenik ističe da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su ti razlozi potpuno nejasni; da u odnosu na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pobijano rješenje ne sadrži nikakve razloge koji bi upućivali na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, dok je u o odnosu na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. pobijano rješenje potpuno nerazumljivo odnosno da ne sadrži ništa više od opisa kaznenog djela koje je on navodno počinio. Pri tome se žalitelj poziva i na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu načina i standarda kod obrazlaganja sudskih odluka o daljnjoj primjeni mjera lišenja slobode.

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, dao jasne, dostatne i valjane razloge i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., a potom je dao valjane razloge i za svoj zaključak o nesvrhovitosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalitelj smatra da se, s obzirom na to da on nije osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja niti za prekršajna djela iz sfere obiteljskog nasilja, u konkretnom slučaju ne može raditi o kaznenom djelu iz članka 111. KZ/11., već o kaznenom djelu iz članka 110. KZ/11.

 

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. zbog kojeg se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta i potom ispravljena optužnica, a koje dokaze je prvostupanjski sud vrlo detaljno izložio u obrazloženju pobijanog rješenja (stranica 2., pasus 6. s nastavkom na stranici 3.). Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok u toj situaciji sudovi nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje i ocjenu činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti okrivljenika. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog suda.

 

Žalitelj, nadalje, ističe da prvostupanjski sud nije u pravu kada obrazlaže da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je on kazneno djelo za koje se tereti počinio u stanju smanjene ubrojivosti. Žalitelj, naime, tvrdi da je iz tog vještačenja razvidno da se vještak nije očitovao o njegovom stanju u vrijeme počinjenja kaznenog djela, zbog čega se ni prvostupanjski sud ne može pozivati na to vještačenje kao na razlog za produljenje istražnog zatvora.

 

Međutim, okrivljenik ni u navedenom nije u pravu. Naime, u pisanom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, dr. med. B. P., izričito je navedeno da se, uzimajući u obzir dinamiku pogoršanja bračnih odnosa, višegodišnje postojanje teških duševnih poremećaja s naglašenom afektivnom nestabilnošću, pojačanom sklonosti impulzivnom reagiranju i naglašenim poteškoćama na planu kontrole agresivnih poriva, kao i pretpostavljenu količinu ispoljene agresije prilikom izvršenja kaznenog djela, s pristojnom razinom vjerojatnosti može pretpostaviti kako je izvršenje predmetnog kaznenog djela vjerojatno nastupilo u stanju izražene nestabilnosti afekta i ekscitiranosti autonomnog vegetativnog sustava, s posljedičnim padom sposobnosti kontrole agresivnih poriva, pri čemu su okrivljenikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja istima bile smanjene, tj. dovele su do stanja smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Vještak je, nadalje, naveo da bi, potvrde li se u sudskom postupku navodi okrivljenika o okolnostima koje su prethodile izvršenju kaznenog djela, navedeno smanjenje sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka bilo bitnog stupnja, odnosno okrivljenik bi bio bitno smanjeno ubrojiv. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra također proizlazi da zbog postojanja dijagnosticiranih psihičkih poremećaja kod okrivljenika i dalje postoji povećana vjerojatnost počinjenja sličnih ili težih kaznenih djela u budućnosti.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je svoj zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik na slobodi ponoviti slična ili teža kaznena djela, a time i na opravdanost produljenja primjene istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., između ostaloga, osnovano utemeljio na rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenika.

 

Budući da je prvostupanjski sud, a kao što je već prethodno navedeno, valjano obrazložio svoju odluku o produljenju mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz citirane zakonske osnove, pozivajući se pri tome, osim na utvrđenja proizašla iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka za okrivljenika, i na okolnosti počinjenja samog inkriminiranog mu kaznenog djela, što sve prihvaća i ovaj sud, to se i žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste (stranica 3., pasusi 2. i 3. pobijanog rješenja).

 

Što se tiče razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove propisane odredbom članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se, prema navodima podignute optužnice, okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, a okolnosti njegova počinjenja su posebno teške. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je s više udaraca nožem oštećenici, inače svojoj supruzi, zadao teške i po život opasne tjelesne ozljede od kojih je ona odmah umrla, a po usmrćenju je njezino tijelo zamotao u dvije deke oblijepljene selotejp trakom, oko vrata zavezao električni kabel, za čiji kraj je zavezao komad betona te ju bacio u septičku jamu u dvorištu obiteljske kuće. Opisane okolnosti, i prema ocjeni ovoga suda, nadilaze one uobičajene okolnosti koje se nalaze kod sličnih kaznenih djela, pri čemu je došlo do uznemiravanja stanovnika malog mjesta u kojemu je djelo počinjeno, tako da je istražni zatvor protiv okrivljenika bilo nužno produljiti i radi neometanog odvijanja kaznenog postupka.

 

Imajući u vidu značaj prethodno izloženih okolnosti na temelju kojih je protiv okrivljenika produljena mjera istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika da on do sada nije osuđivan niti prekršajno kažnjavan.

 

Žalitelj, nadalje, ističe da je iz obrazloženja pobijanog rješenja koje se odnosi na odluku o jamstvu (stranica 5. odjeljak 3.) vidljivo da je prvostupanjski sud zauzeo stav da je on počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret te da je unaprijed odlučio o njegovoj krivnji.

 

Izloženi žalbeni navodi su, međutim, potpuno promašeni. Prije svega, pobijano rješenje niti nema 5. stranice pa da bi na njoj bilo obrazlagano, odnosno navođeno bilo što, već se isto sastoji od četiri stranice. Pri tome ni na jednom mjestu obrazloženja pobijanog rješenja nije sadržan navod o jamstvu, što je i logično jer je istražni zatvor protiv okrivljenika u konkretnom slučaju produljen iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., dok jamstvo kao mjera blaža od istražnog zatvora može biti određeno samo ako je istražni zatvor određen ili produljen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. (članak 102. stavak 1. ZKP/08.).

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.